Čitam ovih dana kako ugledni bošnjački intelektualac Esad Duraković govori da su stranci od Bosne i Hercegovine stvorili monstruma koji „ne može ni da umre ni da živi“. Ima istine u tim riječima, jer je loš Daytonski sporazum omogućio Srbima da sanjaju o pripajanju Republike Srpske Srbiji, ali i Bošnjacima da pomisle kako mogu ovladati Federacijom svodeći hrvatski narod na beznačajnu nacionalnu manjinu.
Piše: Dr. fra Luka Marković
Istina, međunarodna zajednica jest kriva za ovakav Daytonski sporazum, ali ne i za određene nerealne želje Srba i Bošnjaka. O Dodiku i njegovim utopijskim željama o ujedinjenju Republike Srpske sa Srbijom ne isplati se govoriti.
Ta je ideja onoliko realna koliko i ona da će se Kosovo jednoga dana vratiti u okrilje majčice Srbije. Uostalom što reći o onima koji slave početak rata u kojem su poginuli toliki nedužni Bošnjaci i Hrvati, ali i Srbi.
Od Dodika danas ne dolazi velika opasnost
Svojim djelima govore sami o sebi – govore o tome da još uvijek žive od iskrivljenog pogleda na povijest, od lažnih sjećanja koja im sugeriraju da su svi susjedi loši a samo Srbi dobri. Uostalom, od Dodika danas ne dolazi velika opasnost.
Srbija će se ubrzo zbog Kosova toliko pozabaviti sama sobom da će i Dodik zaboraviti na pripajanje Republike Srpske Srbiji.
Daleko važnije je ono što se događa među bošnjačkim političkim elitama. Izetbegović koji se znao ponekad poslužiti Komšićem, ali i drugim sljedbenicima Josipa Broza, snosi dobrim djelom i sam odgovornost za današnje vrlo napeto stanje u BiH.
Pokušaj stvaranja Hrvata beznačajnom nacionalnom manjinom
Imao je dovoljno vremena dogovoriti se s hrvatskom stranom. Nažalost, nije to učinio. Svejedno je da li je to propustio zbog straha od bošnjačke ljevice ili prikrivenih namjera da jednoga dana ovlada Federacijom i stvori od Hrvata beznačajnu nacionalnu manjinu.
Njegov „miljenik“ Željko Komšić, koji je ponovno zasjeo na stolicu koja mu, ljudski gledano, ne pripada, ne može mu pomoći.
Predugo je Izetbegović podržavao nerealne želje ljevice i Komšića da se BiH uredi kao građansku državu u kojoj bi dominirali Bošnjaci. Pa da je i došlo do toga, na vidjelo bi izašla činjenica da je bošnjački narod podijeljen na dvije ideološke struje: Titovu i Alijinu.
Koalicija s Hrvatima i Srbima
Izetbegović je podcijenio one unutar bošnjačkoga naroda koji su godinama čekali svoju priliku. Danas im se pružila ta dugo očekana prilika da stvore koaliciju s Hrvatima i Srbima, da riješe ono što je Izetbegovićeva stranka odugovlačila godinama.
Ono što Izetbegovića posebno boli, jest činjenica da bi to doista mogli učiniti bez njega i njegove stranke. Iz straha da se ozbiljno suoči sa opravdanim željama Hrvata omogućio je životnu priliku svojim ideološkim protivnicima unutar bošnjačkoga naroda.
Zanimljivo je svakako da danas od njegovoga straha ili prikrivenih namjera najviše profitiraju oni u „Osmorci“ , osim Konakovića, koji su se još žešće opirali ravnopravnosti Hrvata u Federaciji tvrdeći da BiH može spasiti samo građanska država.
Vlast bez Izetbegovića
Poslije velikih titoističkih demonstracija u Sarajevu protiv mise zadušnice za žrtve Bleiburga, kojima se pridružila i Izetbegovićeva stranka, napisao sam u jednoj kolumni kako bi ga to moglo skupo koštati, jer svojim podupiranjem jugonostalgičarskih demonstracija ojačao one koji se više boje njegovoga odnosa prema islamu, nego pravednoga Izbornoga zakona.
To se nakon nekoga vremena i dogodilo. Nova većina u Sarajevskoj županiji formirala je vlast bez Izetbegovića. Posljedice podilaženja ljevici pogađaju ga posebno danas.
Ohrabrena određenim svjetskim političkim krugovima, obećala je „Osmorka“, u kojoj uglavnom sjede ljevičari, vjerojatno hrvatskim političkim predstavnicima određene ustupke, ili bolje rečeno pravedno rješenje hrvatskoga pitanja u Federaciji.
Spoznaja Izetbegovića da je izigran, istina svojom krivicom, mogla bi motivirati njega i njegovu stranku da se odluče za iracionalne korake koji bi mogli dovesti do opasnih previranja u BiH.
Nešto slično se dogodilo 2014. godine kad su lijevi krugovi pod parolom socijalnih nemira mislili da mogu ukinuti Republiku Srpsku i županije u Federaciji.
Veliko razočarenje za pojedine zapadne političke krugove
Demonstracije (neredi), koje su se odvijale uglavnom na bošnjačkom većinskom prostoru, završile su tada neuspjehom, jer nisu naišle na nikakvu podršku među Hrvatima i Srbima.
Vjerojatno je to bilo veliko razočarenje za pojedine zapadne političke krugove koji su se zajedno s bosansko-hercegovačkom ljevicom ponadali građanskoj državi.
Očito su danas zaigrali na istu kartu, ali u nešto drugačijoj režiji, shvaćajući da Hrvati i Srbi neće nikada prihvatiti unitarnu, građanski uređenu BiH.
Uostalom kako shvatiti naznake da bi rješenje hrvatskoga pitanja mogli prihvatiti oni bošnjački krugovi koji su ga do sad naviše odbijali. Bojim se da su određeni politički zapadni krugovi ponovno krivo procijenili situaciju u BiH.
Prevelika je ideološka podijeljenost među Bošnjacima da bi jedna strana, u ovom slučaju Izetbegovićeva, mogla prihvatiti potpuni poraz. Bošnjaci oko Izetbegovića se ne pozivaju na Broza, nego na Aliju Izetbegovića, kojega smatraju najzaslužnijim za opstanak kakve takve Bosne i Hercegovine.
Utoliko se može pretpostaviti da će doći do reakcija, možda čak i onih iracionalnih koje bi mogle izazvati jače nemire u BiH. Uostalom tako nešto se da naslutiti iz izjava političara iz SDA.
Građanska država po mjeri ljevice
Ako se i ovaj puta u BiH dogodi narod kao 2014., to neće biti motivirano, navodno, slabim ekonomskim stanjem i korupcijom u državi, nego uvjerenjem da Bosnom i Hercegovinom žele ovladati Hrvati i Srbi u sprezi s onim Bošnjacima koji i nisu baš oduševljeni Alijom Izetbegovićem. Istina, i lijevi i desni Bošnjaci priželjkuju građansku državu, ali sa sasvim drugačijim namjerama.
Nekoliko puta sam pisao u svojim kolumnama da bi građanska država po mjeri ljevice, ukoliko bi Hrvati i Srbi bili prisiljeni na to, potisnula na marginu ideju o jačanju islama u BiH, a time i utjecaj Erdogana.
Ukoliko doista dođe do funkcionalne koalicije između Hrvata i Srba na jednoj strani i „Osmorke“ na drugoj, koja bi osigurala Hrvatima ravnopravan izbor političkih predstavnika i zadovoljila djelomično želje Dodika, zaživjela bi upravo takva opcija.
Čvrsta koalicija Osmorke s Hrvatima i Srbima
Iako je teško povjerovati u to, ništa se ne može sa sigurnošću isključiti. Dođe li do toga, neće ostati miran niti Erdogan koji trenutno šuti kao da se ne događa ono što bi moglo ugroziti njegov patronat nad Bosnom i Hercegovinom, kako je to zaželio pokojni predsjednik Izetbegović.
Pogotovo neće miran ostati Izetbegović mlađi sa svojom strankom, koja bi u slučaju istinske, čvrste koalicije Osmorke s Hrvatima i Srbima, definitivno prestala biti glavni ideološki faktor među Bošnjacima.
Upravo je to ono što bi trebalo zabrinjavati. Istina, ti nemiri bi se, kao i oni 2014., odvijali uglavnom na većinskom bošnjačkom prostoru, ali s daleko većim posljedicama.
BiH ulazi u vrlo opasno krizno razdoblje
Oni iz 2014. su organizirani s ciljem stvaranja građanske države, dok bi ovi drugi bili organizirani s ciljem „spašavanja“ opstojnosti Bosne i Hercegovine.
Novi mogući organizatori nemira ionako misle da bez njih ne bi bilo nikakve BiH. U svakom slučaju BiH ulazi u vrlo opasno krizno razdoblje.
Problem pojačava i činjenica da se Srbija slijedeći dana mora odlučiti između realnog i utopijskog odnosa prema Kosovu.
Ono što bi na poseban način, s obzirom na previranja oko Kosova, Crne Gore i BiH, trebalo zabrinjavati jest činjenica da su se na Balkanu želje redovito poistovjećivale s realnošću.
Fenix-magazin/SČ/Dr. fra Luka Marković
