U nekoliko eseja sam upozoravao na opasnost po mir u BiH koja dolazi od strane srpskog secesionizma, ali isto tako i bošnjačkog unitarizma.
Za Fenix-magazin piše: Dr. fra Luka Marković
Trideset godina je prošlo od krvavog rata u BiH, koji su izazvali srpski nacionalisti, uvjereni kako im pripada ono što im nikada pripadalo nije.
Po kojoj logici je BiH trebala pripasti Srbiji? Samo po onoj izopačenoj „srpskog sveta“ koji desetljećima truje odnose među narodima bivše države.
Nešto o tome govori i suluda priča Dodika o Bošnjacima kao Srbima koji su prešli na islam. U vrijeme okupacije današnje BiH od strane Osmanlija živjelo je na njezinom današnjem prostoru beznačajan postotak pravoslavaca.
Nažalost, srpsku politiku ne zanima povijesna istina, nego ono što je utemeljeno na lažnim sjećanjima, čime već desetljećima truju srpsku mladost. Takva razmišljanja su dovela do brutalnog rata na prostorima Hrvatske i BiH u kojem su stradale stotine tisuća ljudi.
Nažalost, ta suluda ideja srpskih nacionalista je još uvijek aktualna u određenim srbijanskim krugovima, ali i kod nekih srpskih političara u BiH.
Ono što također pogoršava odnose s drugim narodima jesu lažna sjećanja kako su Srbi bili uvijek žrtve a drugi nasilnici. U tom duhu opasne ideologije, utemeljene na lažima, može se shvatiti i priča o preuveličanom broju žrtva u Jasenovcu, što deseterostruko odudara od svih statističkih podataka, pa i onih koje su donosili ozbiljniji srpski istraživači.
Lažna sjećanja
Upravo su ta srpska lažna sjećanja opasnost po mir u BiH, pa i šire. Nažalost, umjesto da nauče ponešto od srpske bolesne ideologije i Bošnjaci se ponašaju politički neodgovorno živeći često od krivih sjećanja, to jest uvjerenja kako su samo oni bili žrtve u sukobima na prostoru Bosne i Hercegovine.
Nedužnih žrtava je bilo na sve tri strane, kako kod Hrvata i Bošnjaka, tako i kod samih Srba. Kad se govori o protjerivanju stanovništva, ako se u to ubroji i „dobrovoljno iseljavanje“, Srbi su veliki gubitnici.
Istina, mnogi su Srbi napustili svoja ognjišta „dobrovoljno“, i to pod pritiskom srpske politike.
Za razliku od njih Bošnjaci i Hrvati su sustavno protjerivani od strane Srba. Pa ipak, što je za običnog čovjeka neshvatljivo, s obzirom na bošnjačku retoriku zadnjih godina, Srba je otišlo više s današnjeg prostora Federacije, posebno onoga većinskog bošnjačkog, nego Bošnjaka iz Republike Srpske.
Isto se može reći i za odnos Hrvata i Bošnjaka. Danas živi na većinskim bošnjačkim prostorima, procentualno gledano, puno manje Hrvata nego prije rata, dok je iseljavanje Bošnjaka s većinskog hrvatskog područja zanemariv postotak.
Ovo je važno znati, i to bez obzira na to gdje je tko bio agresor i začetnik rata. Iako su Nijemci za vrijeme Drugog svjetskog rata učinili puno zla Poljacima i Česima, ne može se opravdati masovni egzodus Nijemaca s prostora današnje Poljske i Češke.
Srpska oporba jednako pogubna po Hrvate
Nešto slično se može reći i za BiH. Stradalnici srpske agresije na BiH su i sami Srbi, i to bez obzira što su mnogi od njih podržavali srpsku politiku krivih sjećanja. Što srpski političari u BiH žele, pa i oni iz opozicije koji su retorički protiv Dodika, je jasno.
O tome govore ponajbolje riječi nekog beznačajnog političara Vukanovića, navodnog Dodikovog protivnika, koji tvrdi kako i danas Nijemci gospodare hrvatskom politikom kao nekada njemački fašisti.
Srpska opozicija je pogubna po Hrvate u BiH isto koliko i Dodikova politika. Nitko ne može isključiti mogućnost da se ti isti protivnici Dodika sutra neće dogovoriti s Bošnjacima na štetu Hrvata.
Na koncu među njima su i oni koji su zdušno podržavali agresiju Srbije na BiH. To da je Čović, kojega sam osobno nekoliko puta kritizirao, predložio hrvatsku federalnu jedinicu diskontinuiteta, nije upereno protiv Bošnjaka, nego je to jedan od načina da se stane na kraj nerazumnoj bošnjačkoj politici majorizacije Hrvata.
Uostalom, Čović svoju dugotrajnu poziciju među Hrvatima može zahvaliti Komšiću i bošnjačkom ignoriranju hrvatskih nacionalnih i ljudskih prava. Srbi su protjerali Hrvate masovno s prostora koji se danas naziva Republikom Srpskom.
Žele li to Bošnjaci učiniti svojom politikom u Federaciji, oduzimajući Hrvatima kao konstitutivnom narodu pravo da biraju svoje predstavnike?
U razgovoru s jednim kolegom ovih dana u Sarajevu, koji je izraziti pristalica cjelovitost BiH, saznajem da je i sam iritiran takvim bošnjačkim stavovima.
Događa se ono što je svojevremeno Bošnjacima poručio Haris Silajdžić upozoravajući da će politikom preglasavanje ogaditi Hrvatima BiH. Uostalom, što žele Bošnjaci, kako sekularni tako i muslimani? Žele li doista svojom politikom ogaditi BiH Hrvatima? Ili je u pitanju nešto drugo, strah jednih od drugih?
Ignoriranje hrvatskih zahtjeva
Ako se sekularni Bošnjaci boje Bošnjaka muslimana i obratno, onda za to ne mogu biti krivi Hrvati, niti to može biti ozbiljan razlog za ignoriranje hrvatskih zahtjeva da se Federacija tako uredi kako bi Hrvati mogli birati svoje predstavnike.
Možda problem leži u tome što bi među samim Bošnjacima, ukoliko se pozitivno riješi pitanje biranja hrvatskih predstavnika, došlo do međusobnih sukobljavanja?
Velika je ideološka razlika između onih koji se još uvijek dive Titu i komunističkoj partiji i onih koji obožavaju Erdogana, čovjeka koji nekadašnju sekularnu Tursku pretvara u islamsku državu i prijeti ciparskim muslimanima zbog njihovog odbijanja islamiziranja tog okupiranog dijela Cipra. Ideološka podvojenost među Bošnjacima je njihova stvar. Pa ipak ona ne smije ići na štetu Hrvata.
S drugog aspekta gledano takva u sebi podvojena unitarna bošnjačka politika ugrožava mir u BiH isto onoliko koliko i Dodikovo sanjarenje o priključenju Republike Srpske Srbiji.
Vrijeme je da kočijom počnu upravljati kočijaši a ne konji, kako kaže Freud. A to znači da je vrijeme da se dadne više prostora razumu nego emocijama. Ali tko će znati, možda se emocije od sve tri nacionalno politike namjerno forsiraju kako bi se ostvarilo ono što je „razumski“ dogovoreno? Ako doista postoji neki dogovor, vrijeme je da ga se i obznani. Svako daljnje stvaranje napetog stanja može eskalirati u sukobe.
Fenix-magazin/MMD/Dr. fra Luka Marković
