Čitam kako srbijanski povjesničar Predrag Marković govor o „Oluji“ kao zločinačkoj vojnoj akciji koja je „ispraznila trećinu teritorija Hrvatske“. Prema njegovim krivim sjećanjima, što je uobičajeno za srpske povjesničare, političare i dobar dio intelektualne elite, hrvatska vojska je u „Oluji“ krenula svom snagom na goloruko srpsko stanovništvo.
Za Fenix-magazin piše: Dr. fra Luka Marković
Čovjek zaboravlja da su upravo pobunjeni Srbi u Hrvatskoj bili do zuba naoružani, te da su tamo gdje su bili većina, uz pomoć JNA, koja je s vremenom evolvirala u četničku bagru, protjerali Hrvate iz njihovih domova.
I to ne samo da su protjerali, nego su počinili užasne zločine širom Hrvatske, od Škabrnje do Vukovara. Dobro bi bilo kad bi srpski povjesničari, analitičari i političari napokon shvatili da se Srbija ne može razvijati demokratski niti ekonomski na lažima i podvalama, nego samo na protežiranju sposobnosti kajanja za zlodjela koja je počinila u prošlom ratu, i to ne samo u Hrvatskoj, nego i širom Bosne i Hercegovine.
UBIJEN I PROTJERAN VELIKI BROJ HRVATA
Iako su Srebrenica i Vukovar simboli srpskih zločina u Hrvatskoj i BiH, ne smiju se zaboraviti niti druga mjesta, pogotovo ne ona u Bosanskoj Posavini, u kojoj je od strane četnika i JNA ubijeno preko tri tisuće Hrvata, kao i mnoštvo Bošnjaka, i to s ciljem stvaranja koridora koji bi povezivao Knin i Banja Luku, centre dviju rasističkih tvorevina u kojima nije bilo mjesta za one koji nisu Srbi.
Od nekadašnjih 160 tisuća Hrvata u Posavini, protjerano ih je oko 100 tisuća. Hrvati Posavine, kao i Bošnjaci, nisu odlazili dobrovoljno i mirno u koloni praćeni srpskom policijom, kao što je to bio slučaj sa Srbima u Hrvatskoj nakon Oluje.
Prisjećam se tih dana.
Vraćao sam se s mora pri kraju „Oluje“. Na autocesti od Zagreba prema Županji obišao sam jednu od tih kolona koju je pratila hrvatska policija, štiteći ih od moguće osvete rodbine nastradalih Hrvata. Iako sam duboko suosjećao s tim jadim izmanipuliranim ljudima, među kojima nije bilo srpskih političara, četnika i časnika JNA, jer su već ranije herojski pobjegli – ostavljajući na cjedilu one koje su zaveli idejom velikosrpstva – nisam mogao ne prisjetiti se toga da ta kolona izgleda kao hodočasnička povorka u usporedbi s onim što se događalo Hrvatima u Vukovaru i Bošnjacima u Srebrenici, ili čak i u Bosanskoj Posavini.
Većina od onih nenaoružanih stanovnika posavskih općina, od mojega Orašja pa Dervente, do kojih su četnici i JNA stigli, ubijeni su mučki. Ubijani su starci i starice, kao što je bio slučaj u selu Vidovice, nedužni ljudi koji nisu mogli ili željeli napustiti dom, jer su vjerovali da u tim srpskim hordama ima barem malo ljudskosti.
Dobro bi bilo da ti opasni ideolozi poput „povjesničara“ Predraga Markovića, prođu Bosanskom Posavinom i vide stotine još uvijek razrušenih sela, da zavire na groblja i bace pogled na desetke ubijene djece od srpskih „heroja“, koji su se svojevremeno, kako reče, borili protiv silnih neprijatelja u liku „turskih sultana, austrijskih feldmaršala i Hitlerovih generala“.
Nažalost niti to ne bi puno koristilo, jer su lažna sjećanja velikosrpske ideologije učinila svoje. Prema toj ideologiji Srbin je nedužan i kad čini zlo. Nenaoružani su, kako kaže spomenuti povjesničar za Srbe u Hrvatskoj, i kad su se uz pomoć JNA već nakon Titove smrti počeli spremati za progon Hrvata i stvaranje velike Srbije.
SKUP PROTIV OLUJE
Ovaj puta neću spominjati satiru genijalnoga srpskoga pisca Radoja Domanovića o tom ludilu srpske ideologije i kontinuiranom trčanju za slijepim vođama, niti to da su se kroz povijest zahvaljujući slijepim političarima često strovaljivali u provalije. Čovjek može imati samo sažaljenje s narodom koji ubije političara poput Đinđića, čovjeka koji ga je želio izvući iz te provalije, i odluči se za Vučića koji ih, svojom prozirnom političkom igrom gura ponovno u beznađe. Prisjeti ću se ipak filozofkinje Hannah Arendt koja u zavedenoj, nabrijanoj masi vidi ljude koji su spremni na sve, pa i na najbrutalnije zločine, jer slijepo vjeruju bolesnim ideolozima.
Kako mediji prenose, izjavio je jedan od tih u Prijedoru da su majmuni svi oni koji u „Oluji“ ne vide zločinački pothvat. Rado ću biti među „majmunima“ koji u „Oluji“ vide briljantnu vojnu akciju koja podrezala krila velikosrpskoj ideologiji, ali i dokazala Srbima da su isprazne sve njihove priče o junaštvu.
Uostalom, Dodik se već duže vremena ponaša kao majmun koji ne shvaća da bi u BiH mogao izazvati nerede s opasnim posljedicama za sve narode i građane Bosne i Hercegovine, pa i same Srbe.
Održati skup protiv „Oluje“ u Prijedoru u kojem su od strane Srba ubijeni toliki nedužni Hrvati i Bošnjaci, može samo netko čije su emocije jače od razuma. Utoliko bi se moglo reći u duhu razmišljanja psihologa Freuda, kako je krajnje vrijeme da Republikom Srpskom počnu upravljati „kočijaši a ne konji“. Naime, za Freuda su emocije, pogotovo one neuravnotežene, konji koji voze kola, a razum onaj koji bi trebao upravljati njima.
Fenix-magazin/MMD/Dr. fra Luka Marković
