U hrvatskim medijima se u zadnje vrijeme vodi žučna diskusija oko pitanja antifašizma.
Za Fenix-magazin piše: Dr. fra Luka Marković
Nažalost, u toj diskusiji najviše govore oni koji su zaslijepljeni jednom ili drugom ideologijom. Za riječ se rijetko javljaju znanstvenici koji su sposobni osuditi svaku vlast terora.
Zločin je zločin, bez obzira na predznak
Pošten intelektualac se distancira od svake diktature, bilo da je fašistička ili komunistička.
Za hrvatski narod je opasno da pojedinci, koji su manjina u njemu, iz tko zna kojih pobuda, skreću previše u desno, ne shvaćajući koliku štetu na globalnoj razini nanose svojem narodu.
Ali tu je i drugi problem. Idealiziranjem upitnih povijesnih vrijednosti, pruža se prilika za trijumf onima koji se nikada nisu distancirali od svjetskog komunizma, niti od komunističke diktature Josipa Broza.
U Hrvatskoj je sve više mladih ljevičara znanstvenika koji govore samo o zločinima u NDH, čega je bilo, izbjegavajući ozbiljne razgovore i o zločinima u vrijeme komunizma, pa i u Jugoslaviji u doba dragog im Tita.
U njihovim povijesnim analizama rijetko se spominju zločini takozvanih antifašista poput Staljina, Mao Ce-tunga, Ceausescua, Honeckera, Josipa Broza, iako su ti ljudi počinili grozna nedjela za vrijeme svoje vladavine.
Antifašizam
Pripadnost antifašizmu se ne stječe samo borbom protiv Hitlera, nego i radom na humanizaciji društva. Nažalost, niti jedan od spomenutih komunističkih ideologa i diktatora nije se borio za dobro svakog čovjeka, nego za samoga sebe i svoje ideološke pristalice.
Što više, povijest ih je zabilježila kao najmračnije destruktivce, koji su svojim životom pljunuli na ono što se podrazumijeva pod pojmom pravog antifašizma. A to je borba za ljudska prava, demokraciju i slobodu svakog naroda i pojedinca. Ponekad se stječe dojam da pojedini mladi hrvatski ljevičari podsjećaju na ljude iz Platonove spilje.
Platonova spilja kao dijagnoza ideološkog sljepila
Platon govori o ljudima koji su od djetinjstva zarobljeni u spilji.
Svezani su tako da ne mogu okrenuti glavu nazad i vidjeti što se događa iza njih, spoznati pravu istinu o životu. Na zidu ispred sebe vide samo sjene onoga što se zbiva iza njihovih leđa.
Takvo stanje ih je dovelo do toga da su apsolutnom istinom proglasili ono što vide pred sobom.
Da se jedan od zatočnika uspio osloboditi i upoznati onaj drugačiji, realniji svijet, ne bi mu povjerovali. Njihov svijet bi i dalje ostao u sferi iluzije da je istina samo ono što vide ispred sebe.
Lažna slika o svijetu
Mnogi mladi hrvatski ljevičari, koji potječu iz komunističkog miljea, vjeruju još uvijek da je istina ono što su kao djeca čuli od svojih najbližih.
Nikakvo čudo. Prema istraživanju psihologa i sociologa, osoba se formira u ranom djetinjstvu. Nažalost, mnogi od ljevičara se poput ljudi iz Platonove spilje ne uspijevaju osloboditi lažne slike o svijetu koju su stekli u djetinjstvu. Pa ipak nade ima, i to ukoliko se okrenu oko sebe i poslušaju i onu drugu stranu, koja ima svoje iskustvo života.
Da bi se čovjek uspio osloboditi lažne slike o svijetu, opasnih ideoloških zabluda o tome kako su svi borci protiv nacizma bili pravi antifašisti, mora biti sposoban suočiti se s lažima koje je u djetinjstvu prihvaćao kao istinu. A to znači širom otvoriti oči, napregnuti razum i usuditi se osloboditi lažne slike da je svijet onakav kakvim su mu ga predstavljali njegovi bližnji., i sami zatočeni u spilji komunističke laži.
Istina, za razliku od onih Platonovih ljudi u spilji, oni nisu bili fizički ograničeni, nego intelektualno.
Razlog za to leži u privilegijama koje su stekli podržavajući komunističke diktature. Vrijeme je za malo više istine, ali i intelektualnog poštenja.
Fenix-magazin/MMD/Dr. fra Luka Marković
