U nekoliko bošnjačkih medija osvanula je brutalna kritika karnevala u gradiću Orašju.
Za Fenix-magazin piše: Dr. fra Luka Marković
Na karnevalskoj zabavi u jednoj kavani, na kojoj se tražila najprivlačnija maska, pojavile su se i dvije žene s hidžabom na glavi i pivskim bocama u rukama.
Ta pojava je bila dovoljan razlog za neke „zaštitnike islama“ da optuže oraške i bosanskohercegovačke Hrvate za neprijateljski odnos prema muslimanima.
U tome prednjači tjednik STAV, koji inače stoji na braniku islama pa i onog vrlo konzervativnog, pričajući gluposti kako su karnevali postali katoličkom tradicijom tek poslije rata.
Bilo bi dobro da su autori teksta, ili oni iz Orašja koji su ih na tu neznalačku tvrdnju potakli, znali da su karnevalske zabave ili maškare stara tradicija Hrvata katolika u Posavini.
Uostalom, kako mogu biti sigurni autori teksta o takozvanoj hrvatskoj islamofobiji u Orašju da se ispod hidžaba nisu krile dvije sekularne Bošnjakinje, ili čak vjernice, koje su na svoj način željele protestirati protiv ugnjetavanja žena u svijetu neprosvijećenog islama? Ili kako mogu biti sigurni da se ne radi bezalkoholnom piću? Nije to njih niti zanimalo.
Važno im je bilo iskoristiti još jednu priliku da bi oblatili Hrvate u Orašju i BiH. Sumnjam da im nije poznato kako su Hrvati i Bošnjaci iz Orašja zajednički obranili svoj grad i općinu od srpske agresije.
Da su se malo bolje informirali, saznali bi i to da su Hrvati Orašja dijelili pomoć s Bošnjacima, koju su uglavnom slali ljudi iz hrvatske dijaspore.
Niti danas nema nikakvih posebnih sukoba između Bošnjaka i Hrvata, katolika i muslimana, osim ako se izuzme činjenica da SDA nije više koalicioni partner HDZ-U Posavine.
Možda razlog za opanjkavanje Hrvata u Orašju i leži u toj činjenici. Ne bi me začudilo, jer u BiH postoje mediji i krugovi koji misle da bez SDA nema niti Bosne i Hercegovine.
Uostalom, čemu tolika uzbuna zbog pivskih boca u rukama maskiranih žena? Kao da autori teksta ne znaju da jedan dio Bošnjaka u BiH pije alkohol, kao što ima Hrvata koji i petkom jedu meso. Može li to biti razlog za napad na te ljude?
U jednom sekularnom društvu ne može i ne smije biti. Može biti u Iranu, kao što je moglo biti u srednjovjekovnoj papinskoj državi, ali ne i u onoj BiH koja želi u Europu. Oni koji su se toliko uzbudili zbog žena s hidžabom koje u rukama drže pivske boce, trebaju znati da BiH nije Iran, Afganistan ili neka od užasno konzervativnih islamskih zemalja u kojima su žene obespravljene.
Tekst u medijima o karnevalu u Orašju se može shvatiti i kao neku vrsta pritiska na muslimanke i muslimane u BiH.
Uostalom, zašto bi se scenu s karnevalske zabave trebalo shvatiti kao vrijeđanje islama? Zašto se ne bi moglo shvatiti kao protest protiv ugnjetavanja žena? I da nije bilo boca u rukama, vjerojatno bi tekstopiscima zasmetala njihova pojava na karnevalu.
Znači li to da u BiH ima onih koji bi željeli sugerirati ženama da trebaju nositi hidžab? Možda? Ako ih ima, trebalo bi ih biti sram vlastitoga mišljenja, jer se danas nalazimo u 21. stoljeću. Zar u svijetu nema toliko dobrih i čestitih muslimanki koje ne nose hidžab?
Kolikogod se poneki islamski ideolozi trudili opravdavati hidžab, on je u službi omalovažavanja žene a ne u afrimiranju islama. Niti danas ne mogu zaboraviti scenu iz jednog restorana.
Prije nekoliko godina ručam s jednim prijateljem na prekrasnom vrelu Bune. Preko puta nas sjedi bračni arapski par. On ljetni obučen, a ona na velikoj vrućini sva umotana s hidžabom na glavi. Promatram je kako jede. Svaki put kad želi staviti komad jela u usta, mora drugom rukom dići hidžab. Smučilo mi se.
Kakve veze ima taj teror nad ženom s islamom? S onim islamom koji je prošao fazu prosvjećenja i demitologizacije? Nikakvu. Ima s onim koji želi vladati i diskriminirati žene.
Nažalost, i u kršćanstvu ima sličnih pojava fanatizma, iako se puno toga promijenilo zahvaljujući prosvjetiteljstvu i prihvaćanju kritičkog odnosa prema tradiciji. Čitam nedavno na jednom portalu tekst čiji se autor sablažnjava što se na Hrvatskoj televiziji na Čistu srijedu reklamiraju specijaliteti od mesa.
Reklama mesnih specijaliteta na Čistu srijedu nije nikakav poziv katolicima da ne poste, kao što maskirane žene s hidžabom i pivskim bocama u rukama nisu poruka muslimankama da trebaju piti alkohol. Radi se reklami i karnevalu. A na karnevalima je mnogo toga dopušteno.
U Njemačkoj se na karnevalskim zabavama može vidjeti stotine maskiranih u odore časnih sestra i fratara kako piju i raskalašeno se ponašaju. Nikada nisam negdje pročitao u njemačkim medijima da je netko taj čin smatrao napadom na katoličanstvo.
Islam će se morati naviknuti na takve zabave, a religije na to kako nisu tu da određuju građanima pa niti svojim vjernicima svaki korak u životu. Nitko u demokratskom društvu, pa niti u BiH, ne smije imati strah da će zbog svojega ponašanja, pa makar odudaralo od onakvoga kakvo priželjkuju svećenici i imami, biti diskriminiran.
Prisjećam se jednog događaja koji upućuje na to da je bilo takvih vremena. Za vrijeme rata, negdje 1994. godine, pozvan sam u jedan grad održati predavanje o stanju u BiH.
Osim mene predavač je bio i jedan Musliman (Bošnjak) sveučilišni profesor iz Sarajeva. Nakon predavanja, poklonili su nam njemački organizatori po bocu dobroga vina.
Čujem kako mi kolega predavač govori tiho da uzmem obje boce, te mu njegovu predam kasnije. Ispunio sam mu želju shvaćajući o čemu se radi. Dao sam mu kasnije obje. Da smo bili pozvani i na večeru, a da je bio petak, je bih iz poštovanja prema domaćinima jeo i meso. Uvjeren sam da bi mi moj Bog i to oprostio.
Vrijeme je da se u religijama prestane Boga (Alaha) promatrati antropomorfno kao strogoga suca koji sudi prema našim ljudskim željama i kriterijima. O tome bi trebali razmisliti i oni iz Orašja koji su inspirirali autore, ideološki gledano, na pisanje nedobronamjernog teksta o karnevalu u Orašju.
Fenix-magazin/MMD/Dr. fra Luka Marković
