Kako zadnjih dana izvještavaju svjetski mediji, dogodilo se u Americi ono što će se zasigurno s vremenom događati i u Europi, samo s daleko većim posljedicama po mir u društvu.
Piše: Dr. fra Luka Marković
MUSLIMANSKI DOSELJENICI
Naime, u gradiću Hamtramck (Michigan) s oko 30 tisuća stanovnika postali su muslimanski useljenici, uglavnom iz Bangladeša i Jemena, dominantnom grupom. Zahvaljujući brojčanoj nadmoći, uspjeli su nakon izbora preuzeti upravljanje gradom.
I sam gradonačelnik dolazi iz spomenute useljeničke populacije. Gradska većina je nakon izborne pobjede odlučila zabraniti vješanje LGBT zastave na vijećnici.
Ovakva odluka će zasigurno obradovati i pojedine grupe i u američkim kršćanskim krugovima, pa i u spomenutom gradu, koji su mišljenja da se i onako pretjeruje s davanjem prevelikoga značenja homoseksualnim krugovima.
Pa ipak, važnost ovog događaja u Americi leži u činjenici da su muslimanski doseljenici dobili priliku definitivno i zakonski pokazati svoje stavove u odnosu na previranja u liberalnom zapadnom društvu. To zasigurno s vremenom neće biti jedina zanimljiva vijest iz toga grada. Većina će protežirati, ukoliko joj se ukaže prilika i bude zakonski dopušteno, i druge promjene.
Pa ipak, težnja doseljenika iz Afrike i Azije u Americi za promjenama pogleda na život, neće biti toliko izazovna kao u Europi. S obzirom na previranja u europskim državama s velikom muslimanskom useljeničkom populacijom može se u bliskoj budućnosti očekivati puno izazovnije stvari.
Kad se govori o muslimanskim doseljenicima i emigrantima, mora se uzeti u obzir činjenica da se radi o ljudima koji su sa sobom donijeli svoj civilizacijski i vjerski pogled na život. To da je netko pobjegao od nasilja, ekonomske bijede ili vjerske i vojne diktature, ne znači da se istovremeno odrekao svoje tradicije i ponekad upitnih vrijednosti koje su usađene u njega kroz konzervativni obiteljski i društveni odgoj.
Nažalost, u mnogim zemljama iz kojih dolaze emigranti i useljenici nije došlo do utjecaja prosvjetiteljstva na oblikovanje pogleda na život, niti su Kuran i islamska predaja bili podvrgnuti povijesno kritičkoj metodi istraživanja.
TRADICIJA I PROČIŠĆAVANJE
Tradicija nije doživjela ono nužno pročišćavanje koje se dogodilo u zapadnom svijetu u kojem su se religije pomirile s činjenicom da se ne mogu direktno miješati u državno zakonodavstvo, pa čak niti tada kad su u pitanju i upitni pogledi na život koji dolaze iz liberalnih krugova. Mnogi od doseljenih muslimana iz Azije i Afrike, sukladno odgoju, ne prihvaćaju „liberalne vrijednosti“ zapadne civilizacije.
Što više, to ne pogađa samo prvu nego i drugu, pa čak i treću generaciju doseljenika. Na to ukazuju i nedavne ankete provedene među mladim muslimanima u Francuskoj koji većinski preferiraju šerijatski zakon pred državnim zakonodavstvom.
Nije u pitanju samo odnos prema homoseksualnim krugovima, nego i prema mnogim drugim životnim izazovima koje je zapadna civilizacija prihvatila zahvaljujući prosvjetiteljstvu i sekularizaciji, odvajanju religije od države, kao i želji da se stane na kraj diskriminaciji pojedinih društvenih grupa.
Mnogi od pridošlih azijskih i afričkih muslimana, pa i dobar dio njihovih potomaka, se teško nosi s poimanjem ravnopravnosti i vrijednosti žene, s liberalnim državnim zakonodavstvom koje ne uvažava šerijatske odredbe, zabranom udaje maloljetnica i slobodom govora o religijama, pogotovo onom „ slobodom“ koja je u kritici ponekad ekstremna i nekorektna.
RADIKALNE STRANKE U EUROPI
Ono što na poseban način treba zabrinjavati Europu, jest činjenica da ovakav odnos pridošlih muslimana izaziva prikriveni bijes domicilnog stanovništva koje se sve više okreće radikalnim strankama, pa čak i rigidnoj desnici. To da je u Francuskoj rigidna desnica zastupljena s gotovo 30 posto glasova kod izbora, ima svoje razloge i u tome da u toj državi živi gotovo oko 7 milijuna muslimanskih doseljenika, uglavnom arapskih, iz nekadašnjih francuskih kolonija, koji se nisu u potpunosti integrirali u francusko, moglo bi se reći i pretjerano sekularizirano društvo.
Sličan proces se odvija i u Njemačkoj u kojoj bi radikalnu stranku AFD, vrlo kritičnu u odnosu na islam, prema zadnjim anketama biralo preko 16% biračkoga tijela.
U skandinavskim zemljama dolazi također do jačanja desno orijentiranih stranaka koje atakiraju islam, nezadovoljne slabom integracijom pridošlica. Uzroke za to treba tražiti u sve većim napetostima između domicilnog stanovništva i muslimanskih emigranata.
Što li će se sve događati kad pridošli muslimani u pojedinim zemljama počnu osnivati svoje stranke i postanu važan čimbenik u parlamentima država? Problem pojačava također i vrlo lukava strategija pojedinih islamskih krugova koji svaku kritiku islama doživljavaju kao islamofobiju.
Ono što zabrinjava, jest činjenica da je riječ islamofobija postala obrambenim mehanizmom onih koji se ne žele integrirati. Na taj način se, istina, često zatvara usta kritičarima, napose političarima u Europi, ali istovremeno šteti dobrim odnosima između integriranih muslimana i domicilnog stanovništva.
RIJEČ ISLAMOFOBIJA KAO ORUŽJE STRAHA
U mnogim zapadnim državama su upravo liberalni muslimani, koji su pobjegli od vojnih i islamskih diktatura, jedini otvoreni kritičari radikalnog islama. Uostalom, u zadnje vrijeme i pojedini političari u BiH su se poslužili riječju islamofobija kako bi uplašili zapadne političare, pokušavajući na taj način zaustaviti proces demokratizacije i etničke ravnopravnosti.? Nažalost, sve je više onih koji neopravdano koriste tu riječ u Europi i BiH, pokušavajući prikriti želje za očuvanjem vlastitih privilegija ili realizacijom prikrivenih namjera.
To nije dobro za Europu, pogotovo ne za BiH u kojoj žive tri konstitutivne etničke grupe i tri monoteističke religije.
Istina, problemi u Europi će, ako se nastavi ovaj proces osude svake kritike radikalizacije bilo koje religije, eskalirati nešto kasnije. Bosna i Hercegovina, u kojoj žive različite etničke i vjerske grupe nema previše vremena. Ukoliko budu zatvorena usta dobronamjernim političarima i kritičarima ekstremizma, pa i onoga vjerskog, vrag bi ponovno mogao zaigrati svoje kolo. Nažalost, tendencija pokušaja ušutkavanja i podvaljivanja ima sve više.
Šteta za Europu, a pogotovo za BiH.
Fenix-magazin/MMD/Dr. fra Luka Marković
