Poznati njemački filozof Oswald Spengler, teoretičar cikličkog propadanja i nastajanja civilizacija, upozorava u svojem djelu „Der Untergang des Abendlandes“ (Propast Zapada) na mogućnost erozije zapadne civilizacije.
Za Fenix-magazin piše: Dr. fra Luka Marković
Prema njegovom mišljenju svaka kultura ima stadij rađanja, razvoja i uspona. Spengler pronalazi razlog za kraj zapadne civilizacije, koja je nastala na rimskom pravu, antičkoj filozofiji i židovsko-kršćanskoj religiji, u tome da je dostigla svoj vrhunac.
Vrhunac je ujedno i početak kraja. Urušavanja zapadne civilizacije će, prema njegovom razmišljanju, biti obilježeno pretjeranom dominacijom materijalizma, tehnologije i borbom za prevlast.
Slabljenje kršćanske tradicije i jačanje islamske prisutnosti
Pored Spenglerovog zapažanja, s obzirom na stanje u zapadnom društvu u kojem je na djelu sve snažniji utjecaj materijalizma, pretjeranog liberalizma, tehnologije, kao i bespoštedne borbe za prevlast, posebno preko mainstreama (javno kontroliranih medija), ne može se također zanemariti jedna druga činjenica, a to je sve slabiji utjecaj kršćanske kulture i jača prisutnost islamske.
Sve civilizacije su, manje više, vezane uz religije koje su u razvoju društva imale jak utjecaj na umjetnost, moral, organizaciju društva i politiku.
Nema sumnje, bez obzira što se pojedini ljevičarski krugovi i danas postavljaju negativno prema ulozi kršćanstva u povijesti Europe, da je ono imalo snažan utjecaj na oblikovanje onoga što nazivamo zapadnom civilizacijom.
Kršćanstvo je utjecalo na razvoj školstva, kulture, umjetnosti u Europi, a počesto ekonomije i politike. Istina, bilo je povijesnih perioda u kojima su kršćanski poglavari pokušavali više vladati nego služiti narodu.
Srećom, danas se puno toga promijenilo, i malo je među njima onih u Europi koji ne prihvaćaju sekularno društvo, odvajanje religije od politike, ali i potrebu pročišćavanja same tradicije. Istina je da danas u tim vrlo izazovnim društvenim previranjima slabi utjecaj kršćanske tradicije, dok istovremeno jača prisutnost pretjeranog liberalizma, koji ju potiskuje na rub društva.
U tom procesu previranja događa se i nešto specifično, što Spengler nije mogao predvidjeti, jer je umro u prvoj polovici 20. stoljeća. Dok se utjecaj kršćanstva u zapadnoj civilizaciji rapidno umanjuje, jača istovremeno utjecaj islamske religije i kulture. U većim urbanim sredinama se to primjećuje na svakom koraku.
Jak utjecaj religije
Povijesno gledano religije su imale uvijek jak utjecaj na oblikovanje kulture i civilizacije. S obzirom na stanje u Europi, sve jači priliv migranata iz islamskog svijeta i njihovu čvrstu povezanost sa svojim civilizacijskim pogledima na život, može se pretpostaviti da će s vremenom islam imati još jači utjecaj na oblikovanje europskog društva. Pad utjecaja kršćanske kulture i jačanje islamske dovest će do jačanja desničarskih krugova, jer će mnogi Europljani u njima vidjeti spas onoga što se naziva zapadnom civilizacijom. Takav proces, kakav se već može zapaziti, mogao bi dovesti do sukoba u društvu.
U tim previranjima se ne može isključiti niti povratak diktatura, koje Spengler naziva cezarizmima, u kojima bi, pod parolom spasa kršćanstva i zapadne civilizacije, o razvoju društva odlučivali pojedini krugovi a ne narod. Pojava Trumpa budi kod određenih europskih krugova nadu u dolazak tih vremena.
Opasnost lažnih humanista i potreba za izvornim vrijednostima
Ono što pri tome zabrinjava jest nedostatak kršćanskih humanističkih vrijednosti kod tih krugova, kao i potvrda tih vrijednosti u praktičnom životu. U europskoj povijesti je bilo puno takozvanih humanista koji su se deklarativno borili za dobro čovjeka dok su istovremeno mislili samo na vlast. Bilo ih je među svim ideologijama, od komunizma do fašizma. Staljin, Tito i mnogi drugi komunistički ideolozi su govorili rado o radničkim i ljudskim pravima, o razvoju humanizma, dok su istovremeno mislili na vlast i užitak.
Na drugoj strani, slično su se ponašali lažni branitelji kršćanstva poput španjolskog diktatora Franka. Zapadnu civilizaciju ne mogu spasiti nikakvi novi cezarizmi, nego vraćanje izvornim humanističkim vrijednostima, koje se može pronaći u kršćanstvu, ali i u drugim religijama, pa i samom islamu. Slavnom antičkom povjesničaru Tukididu se pripisuje misao koja upozorava društvo da ljudska sreća leži u slobodi a izvor slobode u hrabrosti.
Dijalog kultura kao jedini put prema očuvanju Zapada
U kontekstu tog razmišljanja može reći da je umjesto diktature potrebna odvažnost za novo: zapadnom čovjeku hrabrosti da shvati kako nema potpunog povratka na staro, a muslimanskim došljacima da se ne može graditi suživot na uništavanju onoga u Europi što im je omogućilo ljepši i ugodniji, ljudskiji život nego su ga imali u civilizaciji iz koje su došli.
Samo kroz dijalog kultura i religija se može zadržati one vrijednosti zapadne civilizacije koje su potakle mnoge migrante da u noj potraže bolji život. Onima koji priželjkuju „diktature“ kao spas zapadne civilizacije treba biti jasno da su sloboda i napredak nespojivi s bilo kojim jednoumljem.
Fenix-magazin/MMD/Dr. fra Luka Marković
