Kad su poznatoga fizičara Einsteina pitali kako tumači teoriju o relativnosti vremena, odgovorio je ovako: Kad čovjek sjedi dva sata s djevojkom koju voli, ima osjećaj da se radi o minuti; ako sjedi minutu na užarenoj peći, ima osjećaj da se radi o dva sata. Doista, iako vrijeme teče uvijek na isti način, doživljavamo ga različito. Vrijeme radosti i sreće, prolazi ugodno i relativno brzo. Dok vrijeme samoće i očaja teče sporo. Pa ipak najsporije teče vrijeme beznađa.
PIŠE: Dr. fra Luka Marković
Evanđelje govori o tome da s Isusom dolazi novo vrijeme, vrijeme nade za one koji žive u tjeskobi beznađa. I doista s Isusovom pojavom događa se veličanstvena promjena u svijetu diskriminacije. Dolazi do promjene odnosa prema ugroženim ljudima, prvotno u duhu, a kasnije i u praktičnom životu. Siromašni, bolesni, potlačeni, nepravedno zatočeni i prezreni postaju ravnopravni sa svim drugima pred Bogom.
Nisu više krvi za svoju sudbinu, kako je do tada mišljeno. U duhu današnjega vremena moglo bi se reći da ljudi s posebnim potrebama zaslužuju pažnju društva. Taj humani odnos prema ugroženim i odbačenim, dovest će u kršćanskom svijetu do otvaranja posebnih bolnica i hospicija za siromašne bolesne, javnih kuhinja za one koji nemaju dovoljno za hranu, te azila za obespravljene i progonjene.
Isus ne teoretizira puno o Bogu, nego govori o djelotvornoj ljubavi koju poistovjećuje s Bogom. Za njega Bog nije stvar priče, nego realizacija ljubavi u praktičnom životu. Isus čovjekov odnos prema Bogu, to ćemo često susresti u Evanđeljima, ne vrednuje prema dugim molitvama, nego prema snazi njegove ljubavi prema ljudima. U jednom eseju prije nekoliko godina sam to opisao ovako: „Ima ljudi koji ne govore mnogo o Bogu, a u svakom susretu s njima doživljavamo Boga. Prepoznajemo ga u njihovim djelima, njihovom osmjehu, njihovom blagom pokretu ruke, njihovim umirujućim riječima i njihovom neizmjerno velikom srcu.“
Utemeljitelj protestantizma, Martin Luther je rekao jednom zgodom da je čovjekov bog ono o čemu mu je ovisno srce. Divna misao koja poručuje da, nažalost, Boga često poistovjećujemo s onim bez čega kao ljudi ne možemo, te na taj način stvaramo o njemu krivu sliku beskrupuloznoga vladara, osvetnika, strogoga suca, nemilosrdnoga oca ili onoga koji jednu djecu (religiju) voli, a drugu prezire. Isus kaže učenicima na jednom mjestu da onaj koji čini dobro, iako ne pripada njegovom krugu, ne može biti protiv njega, a time niti protiv Boga. I o tome govori novo vrijeme koje dolazi s Isusom.
Fenix-magazin/IM/Dr. fra Luka Marković
