Malo je naroda u svijetu kojima je kao Srbima nužno pročišćavanje povijesti, oslobađanje od lažnih sjećanja kako su uvijek bili žrtve a nikada počinitelji zla. Sukobi sa svim susjedima proizlaze iz tih opasnih krivih sjećanja koje među srpskim narodom sustavno širi dio njihove intelektualne i političke elite.
Piše: Dr. fra Luka Marković
Umjesto da napokon prihvate povijesne činjenice o vlastitim promašajima i nedjelima, o čemu u zadnje vrijeme govori i nekadašnji velikosrpski ideolog Vuk Drašković upozoravajući da se srpski narod treba suočiti s istinom, pogotovo onom o srpskoj agresiji na Hrvatsku i BiH, ideolozi „srpskoga sveta“ šire ustrajno laži o tome kako su Srbi uvijek bili samo žrtve.
Nažalost, Drašković je jedan od rijetkih koji upozorava na to da je Srbija već duže vremena na krivom putu. U Srbiji ne dolazi do promjena, nego se nastavlja s ustrajnim širenjem laži o tome kako ima zle susjede.
Opasne laži koje truju dječju dušu
Upute školama da omoguće djeci gledanje filma „Oluja“ koji prikazuje Hrvate kao zločince a Srbe kao nedužne stradalnike, je još jedna u nizu tih opasnih laži koje truje dječju dušu.
Istina, mnogi su Srbi nakon poraza srpske agresorske vojske otišli iz Hrvatske, ali ne zbog protjerivanja, nego zbog toga što nisu bili spremni živjeti s Hrvatima, koje velikosrpska politika i danas naziva ustašama.
Zasigurno je među Srbima koji su otišli iz Hrvatske nakon „Oluje“, bilo podosta i onih koji nisu učinili nikakvo zlo, niti sudjelovali u progonima hrvatskoga stanovništva. Otišli su iz straha od osvete.
Razlog za taj strah treba tražiti i u sustavnom srpskom zloupotrebljavanju Jasenovca i pričom o tome kako je u njemu ubijeno oko milijun ubijenih Srba. Ako srpski čovjek od djetinjstva sluša priču kako su Hrvati ubili tolike Srba u Jasenovcu, ne preostaje mu ništa drugo nego skloniti se od njih što je moguće dalje.
Kada će srpski ideolozi napokon shvatiti da onaj koji lažima sije sjeme zla, šteti prvotno vlastitom narodu onemogućavajući mu da sklopi prijateljske odnose sa susjedima?
To se ne odnosi samo na Hrvatsku, nego i na druge susjedne. Zašto je među srpskim elitama toliko malo onih koji su sposobni pojasniti običnom srpskom puku da je Crnogorcima 1918. godine dokinuta njihova Pravoslavna Crkva i nametnuta Srpska, preko koje se i danas želi posrbiti i podjarmiti taj narod?
Zašto se ne govori otvoreno o groznim zločinima?
Zašto se tom napaćenom i siromašnom srpskom narodu ne kaže istina o Kosovu i pokušaju srpskih političkih elita da se sve Albance protjera s tog prostora?
Zašto se ne govori otvoreno o groznim zločinima počinjenim od strane JNA i četnika u Vukovaru i Srebrenici, ali i u drugim mjestima širom Hrvatske i BiH? Istina, i Srbi su bili žrtve nametnutoga rata od strane bolesnih velikosrpskih ideologa. Na prostoru BiH došlo je do masovnoga odlaska Srba s onih područja koja nisu bila pod vlašću JNA i Karadžićevih sljedbenika.
Više ih je otišlo s prostora Federacije nego Bošnjaka iz Republike Srpske. Istina je da su mnogi otišli i prije početka krvavih sukoba, jer su znali što će se dogoditi. Vjerujem da među njima, pa i onima iz Hrvatske, ima dosta onih koji bi radije živjeli u svom zavičaju nego u mjestima koja im je dodijelila srpska vlast protjerujući s tih prostora Hrvate i Bošnjake.
Šteta je da mnogi srpski političari niti danas ne shvaćaju da su svojim dugotrajnim lažima posijali zlo mržnje između Srbije i susjeda? Nitko pametan neće zanijekati da su u Jasenovcu počinjeni grozni zločini i nad srpskim narodom.
Čemu prikazivanje filma „Oluja“ u školama?
Ali isto tako nitko od Hrvata ne može prihvatiti laži o milijun ubijenih. Uostalom tu laž nije prihvaćao niti diktator Broz. To je vjerojatno i bio razlogom da se nije nikada pojavio u Jasenovcu. Čemu prikazivanje filma „Oluja“ u školama? Zar se od te djece kad odrastu, koja će u filmu vidjeti iskrivljenu istinu o događanjima na prostoru bivše države, može očekivati tolerantne ljude, spremne na dobrosusjedske odnose s Hrvatima?
Najviše štete od toga će imati sami Srbi, jer će na Hrvate ponovno gledati kao na nepopravljive ustaše. Kada će napokon srpske intelektualne i političke elite shvatiti da njihovo lažno sjećanje i iskrivljivanje povijesne istine šteti ponajviše srpskom narodu.
Laži i demagogija ne mogu nikada biti od koristi, mogu samo uvećati mržnju i spremnost na zločine. Vukovar i Srebrenica se nisu dogodili slučajno. Posljedica su krivoga odgoja srpske mladosti i laži kako su svi Hrvati krivi zbog ustaških nedjela, a Bošnjaci onih osmanlijskih.
O kakvoj se opasnoj igri radi pokazuje najbolje nacistička ideologija u Njemačko koja je uspjela svojom lažima uvjeriti njemački narod da su za sve njihove probleme krivi Židovi. O opasnostima krivih ideoloških sjećanja progovorila je, na svoj način, poznata filozofkinja Hannah Arendt.
Sudjelujući na suđenju njemačkom nacisti Eichmannu u Jeruzalemu, napisala je u jednom tekst kako u njemu nije prepoznala demona nego običnoga čovjeka koji je u ime ideologije učinio grozne zločine.
U tom duhu bi se moglo reći da niti oni koji su počinili grozne zločine u Vukovaru i Srebrenici nisu bili demoni, nego obični ljudi koje je velikosrpska ideologija, utemeljena na lažnim sjećanjima, učinila slijepim za istinu i ljudskost.
Krajnje je vrijeme da se Srbi oslobode lažnih sjećanja, da djeci umjesto filma „Oluja“ ponude istinu o tome kako je počeo rat na prostorima bivše države, da im se progovori o zločinima u Vukovaru i Srebrenici, ali i drugim mjestima širom Hrvatske i BiH, o protjerivanju nesrpskoga stanovništva, ali i o tome koliko je velikosrpska ideologija naštetila i samim Srbima.
Istine radi treba reći i to da je povelik broj Srba otišao iz Hrvatske, da ih je isto tako više otišlo s područja Federacije BiH nego Bošnjaka iz Republike Srpske.
Pa ipak razlika je u tome što su Hrvati i Bošnjaci protjerani, a veliki dio Srba otišao mirnim putem prije ili poslije sukoba. O svemu treba govoriti, pa i o sukobima devedesetih, ali uvijek s onim iskrenim pitanjem: Zašto se to dogodilo?
U laži su kratke noge
Onoga trenutka kad u Srbiji rasterete djecu lažnih sjećanja kako su svi Hrvati ustaše, Bošnjaci balije, Crnogorci otpadnici od srpstva i Albanci samo počinioci zla a ne i žrtve, doći će do pozitivnih pomaka u odnosima sa susjedima.
Nažalost, teško je pretpostaviti da će do toga u doglednoj budućnosti doći. U laži su kratke noge, kaže narodna mudrost. Što se sve treba još dogoditi da to shvate i ideolozi „srpskoga sveta“? Panta rei (sve teče – sve se mijenja) glavna je misao Heraklitove filozofije. Doista u svijetu se mnogo toga mijenja, ponekad na gore, ali vrlo često i na bolje.
Nažalost u Srbiji sve teče po onom ustaljenom starom pravilu koje daje prednost mitologiji i krivim sjećanjima pred povijesnom istinom.
Uostalom kako drugačije shvatiti da se tamo još uvijek pjevaju pjesme o velikom srpskom junaku Marku Kraljeviću koji, tako povijesni podaci, nije ratujući protiv Turaka bio junak, nego njihov vjerni vazal koji je zajedno s njima ratovao protiv njihovih protivnika.
Srpsko gledanje u prošlost
Šteta što istina tako teško pronalazi prostor u „srpskom svetu“ – šteta za Srbe, ali i susjedne narode. Napoleon je ponizio Njemačku, a Hitler Francusku. Nijemci i Francuzi nisu zaljubljeni jedni u druge, ali, i pored svih povijesnih događanja, dobro surađuju u interesu vlastitih naroda. Kako je to moguće?
Moguće je, jer učeći iz prošlosti grade budućnost. Nažalost, srpsko gledanje samo u prošlost, pogotovo onu koja je opterećena krivim sjećanjima, onemogućuje dobre odnose sa susjedima.
Kad čovjeku dvojica ili trojica kažu da je pijan, morao bi se zamisliti nad svojim ponašanjem i kad zna da je trijezan.
Kako je moguće da svi susjedi spočitavaju Srbiji mnogo toga, a gotovo svi se njihovi političari s ei pored toga ponašaju kao da u svemu imaju pravo? Šteta za Srbiju, ali i za susjede. Jer tamo gdje nema mira, nema niti sjajne budućnosti.
Fenix-magazin/SČ/Dr. fra Luka Marković
