Gledam nedavno dnevnik HRT-A i ne mogu se oteti dojmu da me podsjeća na njemačke medije za vrijeme dolaska velikoga broja migranata u Njemačku.
Za Fenix-magazin piše: Dr. fra Luka Marković
Njemački mediji su bili toliko opčinjeni politikom Angele Merkel da su olako proglašavali „lošim dečkima“ sve one koji su bili kritični prema njezinoj odluci da masovno prihvati migrante.
LAŽNI HUMANIZAM
Sotoniziralo se čak i one koji su samo dobronamjerno upozoravali da će se ti ljudi teško integrirati u zapadnu liberalnu civilizaciju.
Da je bilo malo manje lažnog humanizma, a više uvažavanja ozbiljnih kritičara, stanje bi danas u toj državi bilo bolje, ali i manje straha od terorizma.
U spomenutoj emisiji HRT-A razgovara novinarka s policajcem o tragičnom udesu na autocesti koji je prouzročilo vozilo mađarskih registracija prepuno stranaca. Razgovor je tekao tako neodređeno da je običan gledatelj mogao pomisliti kako je vozilo s mađarskim tablicama prevozilo turiste, od kojih su neki, navodno, bili iz Egipta.
Ono što je zasigurno zagolicalo zbunjene gledatelje bila je konstatacija da je u vozilu bilo nekoliko osoba više nego je dozvoljeno, dvanaest umjesto sedam.
Teško povjerovati da bi se turisti gurali u tako malom vozilu izlažući život opasnosti.
Niti policajac ni novinarka nisu željeli govoriti otvoreno o čemu se radi. Ispada da jadnici nisu znali tko se doista nalazio u prepunom vozilu. Više se razgovaralo o ponašanju u prometu, nego o samom činu.
O sudbini riječkog dječaka čiji su roditelji poginuli krivicom vozača koji je prevozio migrante, bilo je govora tek uz put. Gotovo da ne prože jedan dan da se ne pojavi u medijima neka priča o spašavanju migranata na hrvatskoj granici.
Naravno da ljude treba spašavati, ali isto tako treba učiniti sve da se Hrvatskoj ne dogodi ono što se danas događa Švedskoj, Belgiji, Njemačkoj i nekim drugim europskim državama. Ili da ne postane sabirni centar u Schengenskom prostoru za desetke tisuća afričkih i azijskih migranata. Hrvatska tu mora biti posebno oprezna, jer je mala zemlja iz koje ljudi masovno odlaze u te zapadne zemlje.
Njima se raduju u tim zemljama, kao i Srbima, Makedoncima ili Bošnjacima, jer s njima nema problema. Brzo se integriraju. Problem ne leži u vjeri, nego u kulturi i tradiciji onih koji dolaze, u njihovim namjerama ili uvjerenjima, kao naprimjer da malo opuštenija i oskudnije obučena žena zove automatski na provod.
O onom groznom zlodjelu koje su ti Angelini migranti učinili svojevremeno ženama pred Kölnskom katedralom nije se dugo govorilo.
MIGRACIJE SU PROBLEM ZA EUROPSKO DRUŠTVO
Migrantski val koji već duže vremena opterećuje Europu govori na svoj način i o tome da je politička ideja o globalnoj ekonomskoj pravednosti bila samo prazna priča.
Dok su se pojedine zapadne zemlje zahvaljujući toj političkoj propagandi bogatile, druge su postajale sve siromašnije. Mnogi od migranata iz Afrike i Azije, pogotovo iz onih zemalja koje nisu profitirale od neoliberalne ideologije i priče o globalnoj preraspodjeli dobara, kreću na put kako bi i sami profitirali od blagostanja u zapadnim zemljama.
Cinik bi mogao reći da se zapadnoj politici vraća bumerang koji bi ju mogao pogoditi direktno u glavu. Nažalost, to se i događa. Migracije su postale problem za europsko društvo. I to ne samo zbog toga jer se migranti iz islamskih zemalja teško integriraju u zapadna liberalna društva, nego i zbog toga što u Europi raste otpor birača protiv politike koja je propustila integrirati migrante.
JAČANJE EKSTREMNO DESNIH STRANAKA
Pokazatelj tog otpora jest brzo jačanje desnih, čak i onih ekstremno desnih stranaka u pojedinim europskim državama. To se ne događa samo o Njemačkoj, Nizozemskoj ili Francuskoj, nego i o najliberalnijim europskim državama kao što su Švedska, Norveška ili Švicarska.
Zastrašujući je podatak da bi prema zadnjim anketama antimigracijski, bolje rečeno antiislamski AFD imao u Bundestagu gotovo isti broj parlamentaraca kao vladajući SPD i Zeleni zajedno.
Kako će se stvari u budućnosti odvijati u Nizozemskoj poslije pobjede desničarske stranke Geerta Wildersa, teško je predvidjeti. Ali isto tako je teško predvidjeti i ono što će se događati u Njemačkoj.
Priče o navodnoj zabrani djelovanja AFD-A koriste toj stranci. Kad bi doista do toga došlo, eksplodiralo bi neraspoloženje birača, i to ne jer su skloni AFD-U, nego zbog nezadovoljstva aktualnom politikom prema migracijama.
U svakom slučaju u mnogim europskim državama dolazi do velikih političkih promjena. Urušavanje ekonomije u najjačim europskim zemljama, što bi se moglo dogoditi zbog rata u Ukrajini, povećao bi još više broj pristalica rigidnih desnih stranaka, a time i neraspoloženje prema migrantima.
Ukoliko se pojedine migrantske skupine budu i dalje ponašale kao da žive u Africi ili Aziji, ne može se isključiti niti sukobe u društvu, ulične nerede kakve danas imamo u pojedinim zemljama širom svijeta.
Ponašanje određenih migrantskih grupa u velikim gradovima, u getima u kojima živi uglavnom doseljeničko stanovništvo, moglo bi pokrenuti desničarske grupacije na sukob s njima, pokaže li se u budućnost da politika nije sposobna rješavati probleme društva. Dođe li do toga, bio bi to kraj onakve Europe kakvu poznajemo.
Nažalost, kolikogod Europa pokazivala danas strah pred mogućim još većim valom migracija, one će se zasigurno događati, i to iz dva razloga: ostarjela Europa treba migrante, ali i gladni migranti iz azijskih i afričkih država trebaju prostor na kojem se može dostojanstveno živjeti.
Svakako se ne smije zanemariti niti činjenica da u svijetu ima muslimanskih političara koji sanjaju o islamizaciji Europe.
Uostalom, zanimljivo je da prema zadnjim podacima u siromašnoj Africi živi nešto više kršćana nego muslimana, pa ipak ogromna većina migranata iz tog kontinenta su muslimanske vjere.
NEGATIVAN PRIRAŠTAJ I NEDOSTATAK RADNE SNAGE
Europsko društvo u kojem se bez odgovornosti s prezirom govori o rađanju i važnosti obitelji, koja je garant normalnog funkcioniranja zajednice, ne može računati s pozitivnim priraštajem.
Nedostatak radne snage će i dalje prisiljavati mnoge europske zemlje na poticanje migracija, nakon što isisaju mladost iz bivših komunističkih država, iako će vjerojatno deklarativno biti protiv njih.
Migracije su za većinu bogatih zapadnih država postale nužnost, jer će bez njih doći do kolapsa u uslužnoj djelatnosti. Na tom području ne stoji dobro niti Hrvatska, iz koje su iselili mnogi mladi ljudi, pa čak niti siromašna Bosna i Hercegovina. Uvoz radne snage iz Azije i Afrike upućuje na to.
HRVATSKO ISELJENIŠTVO
Povratak iseljenih Hrvata o čemu se u politici često govori, ne događa se. Na simpoziju „Šestog hrvatskog socijalnog tjedna“ krajem 2021. u Zagrebu, na kojem sam bio jedan od predavača, upozorio sam da sama priča države i Crkve o nužnosti povratku hrvatskog iseljeništva, neće uroditi plodom.
Rekao sam da bi trebalo ozbiljnije razmišljati o tom problemu, to jest s riječi prijeći na djela. U zapadnim zemljama ima jako puno ekonomski uspješnih Hrvata. Treba ih znati motivirati na ulaganje u Hrvatsku. Ako je bilo moguće motivirate Hrvate u iseljeništvu da žive za Hrvatsku za vrijeme srpske agresije, moguće je i danas potaknuti ih na povratak.
Preduvjet za to je stvaranje zdravog društva bez korupcije i nepotizma, društva koje garantira hrvatskim poduzetnima u iseljeništvu da mogu poštenim trudom uspjeti, a marljivima da će moći živjeti od svojega rada.
Bez toga i Hrvatska će, kao i mnoge druge europske zemlje, biti i dalje prisiljena tražiti radnike u zemljama izvan Europe. S vremenom će se dogodit da će više Hrvata živjeti u europskim zemljama, nego u samoj Hrvatskoj i BiH zajedno.
Uostalom, danas živi više Hrvata u Njemačkoj nego u Bosni i Hercegovini. Ako se nastavi nekontrolirani uvoz radne snage iz Azije i Afrike, ali i nekontrolirani priliv migranata, bit će u samoj Hrvatskoj više stranih građana nego Hrvata u BiH.
Ako se to dogodi, mogla bi se i u Hrvatskoj birači okrenuti protiv aktualne politike. To bi moglo dovesti na vlas one ljevičarske krugove kojima su migranti iz Azije i Afrike draži od Hrvata iz BiH.
Fenix-magazin/MMD/Dr. fra Luka Marković
