Prije nekoliko dana uputila je Organizacija civilnog društva iz Sarajeva u zajedništvu s Schwazom Schillingom neku vrstu protesta zapadnim političarima što se ne zauzimaju odlučnije za građansku Bosnu i Hercegovinu.
Za Fenix-magazin piše: Dr. fra Luka Marković
Ponovno pokušavaju pojedini krugovi u BiH sačuvati vlastite privilegije umjesto da se zauzimaju za rješavanje vrlo opasnoga stanja. Iako im je jasno da od čiste građanske države nema ništa, jer je ne žele konstitutivni narodi u državi, a ponajmanje određeni krugovi oko SDA, pokušavaju uvijek iznova ono što nema nikakvih izgleda. Sejdić i Finci su također važni, ali ne mogu biti važniji od tri konstitutivna narod o kojima ovisi mir u BiH.
Što povezuje unitarističke krugove u BiH sa Scharzom Schillingom, nekadašnjim visokim predstavnikom? Povezuje ih određena „senilnost“ koja ne dozvoljava racionalno sagledavanje problema. Oni od zapadnih političara, a u te spada svakako i Schwarz Schilling, koji misle da se Bosnu i Hercegovinu može urediti kao čistu građansku državu bez uvažavanja etničkoga principa, što odgovara samo određenom krugu jugonostalgičara koji se prodaju za velike Bosance, očito ne poznaju dovoljno pravo stanje na terenu.
Igra za dobivanje vremena
Sve kad bi Hrvati i Srbi prihvatili građansku BiH, neće je prihvatiti dobar dio Bošnjaka. Za SDA je priča o građanskom uređenju BiH samo igra za dobivanje vremena i pridobivanje simpatija u određenim zapadnim političkim krugovima. Onaj kojemu je Erdogan politički uzor ne može biti za građansku državu zapadnoga tipa. U tako uređenoj državi došlo bi do koalicije između srpskih, hrvatskih i sekularnih bošnjačkih stranaka protiv SDA koji bi po uzoru na Erdogana želio malo više islama. Nažalost, o tome slijepa zapadna politika ne razmišlja puno. Kolonijalni duh nametanja stila života joj to ne dopušta. Unatoč tolikim propalim političkim pokušajima da se pojedinim zemljama nametne vlastiti pogled na život, pokušava se i dalje protežirati ono u BiH što nema nikakve budućnosti.
Umjesto podržavanja titoističkih nostalgičara bilo bi bolje da pokušaju voditi iskrene razgovore s Bošnjacima o njihovim istinskim željama, te ih međusobno približiti. Uostalom, samo slijep političar ne vidi da su bošnjačke želje vrlo različite. Dok jugonostalgičari među njima sanjaju o Titovim vremenima, a „otpadnici“ od SDA o tome kako bi se mogli revanširati Izetbegoviću i preuzeti njegovu ulogu među Bošnjacima, ne skriva ovaj da mu je Erdogan uzor. Uostalom, Erdogan pokušava danas stvoriti modernu islamsku tursku državu prema konceptu Alije Izetbegovića (Islamska deklaracija) zaboravljajući da je prosperitetna država nemoguća s islamom koji ne uvažava znanost i prosvjetiteljski duh s univerzalnim vrednotama Uostalom to se pokazuje najbolje po ekonomskoj nerazvijenosti u islamskim zemljama, ali i trenutnom stanju u samoj Turskoj koja stenje pod ogromnom inflacijom. Samo naivan i nezainteresiran zapadni političar može vjerovati da su za čistu građansku državu oni kojima je uzor Erdogan. Nažalost, neznanje i strah od bilo kakve islamske državice u BiH, što podgrijavaju oni koji se druže s takvima kao što je Schwarz Schillig, ne dozvoljavaju im da sagledaju stanje nešto realnije, te potraže rješenja koja bi mogla zadovoljiti tri konstitutivna naroda, ali i sve građane. Dođe li doista pod pritiskom zapadne politike do građanskoga uređenje u BiH, pojavit će opasna previranja.
Alija kao otac nacije
Kao prvo većina Bošnjaka gleda na Aliju Izebegovića još uvijek kao oca bošnjačke nacije, iako on to nije. Prihvatio je nacionalnu odrednicu Bošnjak kako bi uspio povezati sve sekularne i vjerski orijentirane tadašnje Muslimane. Danas se pokazuje da ta ideja Muhameda Filipovića i Zulfikarpašića i nije zaživjela među svim Bošnjacima, u suprotnom ne bi se pojavila nova ideja koja protežira takozvanu bosansku naciju. To se svakako ne odnosi na Sejdića i Fincija, jer će i dalje ostati ono što jesu. Iako Hrvati i Srbi odbijaju takvu ispraznu ideologiju, njezini najveći protivnici mogli bi postati određeni bošnjački krugovi, pogotovo oni koji razmišljaju o uređenju BiH s nešto više utjecaja islama. Prihvaćanje bosanske nacije umanjilo bi utjecaj islama na javni život u BiH. Tako nešto je neprihvatljivo svima onima koji smatraju da se BiH branilo kako bi se sačuvao i islam.
Dođe li do građanskoga uređenja BiH, bit će potisnut utjecaj religija na društvena događanja. Katolici i pravoslavci bi to još nekako i prožvakali s obzirom na to da religijsko danas u zapadnom svijetu, pa i onom pravoslavnom, nije bezuvjetno, iako to ponekad tako izgleda, vezano uz nacionalno. Bošnjaci vjernici će to teško prihvatiti. Razlog za to leži u svijetu islama koji doživljava velika previranja u kojima vjerski pojam zajedništva nadilazi onaj nacionalni. Svijest o pripadnosti islamskoj zajednici (umma) postaje sve izraženiji u muslimanskim zemljama. Dođe li do potiskivanja islama kod Bošnjaka, probudit će se kod onih vjerskih orijentiranih nezadovoljstvo, jer BiH neće moći više biti tretirana kao islamska zemlja. A to bi dovelo do udaljavanja od Erdoganove Turske i islama na globalnoj razini. U slučaju da dođe do toga, pojaviti će se veliko nezadovoljstvo kod Bošnjaka vjernika koji će ostati u manjini. Upravo to nezadovoljstvo bi moglo dovesti do neželjenih posljedica, vjerojatno i do utjecaja radikalnijega islama na bosansko-hercegovačke muslimane.
Prikriveni unitaristi
Onaj tko želi dobro stanovnicima BiH, bez obzira na naciju i vjeru, morao bi učiniti sve da ne dođe do toga. Nitko ne zna kakve bi se posljedice mogle izroditi iz tih previranja. Ima bošnjačkih intelektualaca koji misle kako bi stvaranja bošnjačkoga entiteta ili izborne jedinice dovelo do radikalizacije među bosansko-hercegovačkim muslimanima. Radi se o prikrivenim unitaristima iako se predstavljaju kao pošteni Bošnjaci.
Naprotiv, mislim da će prije doći do radikalizacije muslimana ukoliko islam bude u potpunosti potisnut u stranu. Na to nas upozoravaju i iskustva iz pojedinih muslimanskih zemalja u kojima je zapadna politika pokušala nametnuti svoj stil života. Utoliko je pametnije tražiti rješenje za BiH koje će omogućiti zadovoljstvo Hrvata, Srba, ali i vjerskih orijentiranih Bošnjaka, naravno i svih građana. Takva rješenja se mogu postići županijskim (kantonalnim) uređenjem BiH, pri čemu bi došlo do izražaja etničko i građansko.
U tom slučaju morali bi i Srbi dati svoj doprinos dajući određene ustupke, shvaćajući napokon da Republika Srpska nije povezana tvorevina. Uostalom bolje je imati posla s još uvijek umjerenim bošnjačkim islamom, nego onim koji bi zbog frustracije pao pod utjecaj muslimanskih radikalnih krugova u svijetu. A tih krugova, barem bi to trebao znati Schwarz Schilling, ima jako puno i u zapadnim europskim državama.
Zemlja tolerancije i suživota
U BiH, srećom, nemamo još uvijek terorističkih čina islamista i zapadnih desničarskih revanšista. Ne bude li BiH uređena po volji sva tri naroda, ne može nitko isključiti da do toga neće doći. Dođe li do toga, neće se Dodik osjećati dobro ni u samoj Banja Luci. A ako doista dođe do županijskoga uređenja (kantonalnog) uvažavajući etničko i građansko, otvorila bi se za BiH mogućnost da jednoga dana postane tolerantnom zemljom kao što je Švicarska.
Uostalom, niti Švicarska nije preko noći postala zemlja tolerancije i suživota. A postala je tada kad je shvatila da se etničko ne može zanemariti. Da je i danas tako pokazuje činjenica da se kanton (županija) Jura od koji 30 tisuća stanovnika, u kojem većinski žive Švicarci francuskoga porijekla, odvojio tek 1979. od kantona (županije) Bern u kojem većinski žive Švicarci kojima je materinski jezik njemački. Utoliko bi ljudima poput Scharza Schillinga bilo bolje da učienešto od Švicaraca nego od bosansko-hercegovačkih jugonostalgičara, koji još uvijek sanjaju snove o jednoj zemlji, jednom narodu i jednom jeziku.
Fenix-magazin/SIM/Dr. fra Luka Marković
