Kad se govori o migracijama u 21. stoljeću, obično ih se povezuje s migrantima iz siromašnih islamskih zemalja, koji se odlučuju na dalek i riskantan put iz različitih motiva.
Za Fenix-magazin piše: Dr. fra Luka Marković
Među migrantima se nalaze i mnogi intelektualci iz islamskih vjerskih i vojnih diktatura, koji su pobjegli u europske države u želji da žive dostojanstveno u društvu koje uvažava njihovu individualnu slobodu. Upravo su oni zabrinuti zbog ponašanja pojedinih europskih država prema nekontroliranim migracijama.
Posebno su zabrinuti zbog uvjerenja europske politike kako će se svi migranti vrlo brzo prilagoditi zapadnom liberalnom stilu života. Nažalost, njihova upozorenja su europskim političarima ulazila na jedno uho i vrlo brzo izlazila na drugo.
Okretanje europskih birača desnici, pa i onoj opasnoj, probudilo je neke od političara. Nažalost, dobar dio njih traži krivce u biračima umjesto u svojim političkim prosudbama.
Većina migranata iz spomenutih zemalja dolazi u Europu, istina, s ciljem pronalaženja prostora za bolji život, ne shvaćajući da je taj bolji život moguć samo u toleranciji i uvažavanju načina života domaćina.
Upravo je to razlog da se mnogi od njih ne snalaze u liberalnim zapadnim društvima, te s vremenom pokušavaju pretvoriti ga i ono društvo iz kojega su krenuli na put, što dovodi do sukoba s domicilnim stanovništvom. Nažalost, u zadnje vrijeme među migrantima se susreću i oni koji su skloni nasilju iz vjerskih ili političkih motiva.
Stanje islama u svijetu
Radi se uglavnom o ljudima koji u zapadnoj politici vide krivca za loše stanje u njihovim zemljama, i to kao posljedicu kolonijalne politike ili današnje zapadne jednostranosti kad je u pitanju odnos Izraela i Palestinaca. Palestinsko pitanje jest jedno od onih koja opterećuje odnos pridošlih migranata iz islamskih zemalja, pogotovo onih arapskih, i zapadnog društva. Ukoliko europski političari budu i dalje tolerirali sve ono što izraelska politika poduzima u odnosu na Palestince, pogoršat će se odnosi između migranata iz islamskih zemalja i zapadnog društva. Mogli bi se dogoditi i nemiri jačih razmjera.
Uzroke za ta moguća previranja ne treba tražiti samo u konzervativnim, neprosvijećenim muslimanskim krugovima nego i u vrlo popustljivoj zapadnoj politici prema Izraelu, što se vidi u slučaju brutalnog rata u Gazi. Svaki razuman i dobronamjerna čovjek osudit će sa zgražanjem terorističke čine Hamasa, ali također i brutalan pohod Izraela na Palestince u Gazi. Jedan zločin ne može opravdati drugi, pa makar se radilo i o odgovoru na terorizam. Nažalost zapadni političari se ponašaju kao da ne vide kako u Gazi stradavaju nedužni civili, žene i djeca.
Problem pojačava i „nepismenost“ zapadnih političara kad je u pitaju stanje islama u svijetu. Uspoređuju ga često s promjenama u kršćanstvu, uvjereni kako će pridošli migranti brzo prihvatiti sekularno društvo, zaboravljajući da se kršćanstvo suočilo s prosvjetiteljstvom prije stotinjak godina, dok veliki dio islamskog svijeta ne želi niti čuti za nužnost promjena u religijskom pogledu na život. Želja za profitom i jeftinom radnom snagom u mnogim razvijenim zemljama poticala je migracije, ne osvrćući se na to da s migrantima dolaze ljudi s vlastitom tradicijom i pogledom na život.
Umjesto da se na početku poradi na integraciji pridošlih migranta iz spomenutih zemalja, uvažavajući njihovu bitne orijentacijske vrijednosti, kulturu i tradiciju, dopuštalo se stvaranje paralelnih društava, pa i onih koja se nisu ni na koji način uklapala u liberalna zapadna stremljenja. Migrantima iz konzervativnih islamskih zemalja, kao što su Afganistan, Iran, Pakistan, kao i mnoge druge, u koje duh prosvjetiteljstva još uvijek nije zakoračio, trebalo je na početku staviti do znanja da poneke orijentacijske religijske vrijednosti nisu dogma nego pitanje vremena.
Naravno, za takvo pojašnjenje i prihvaćanje smjernica društva od strane migranata, potrebno je puno rada s onima koji vjeruju da je sve istina što im kažu predstavnici njihovih religija i politike. Zahtjeve upućene migrantima se može uvijek opravdati upućivanjem na to da se i kršćanstvo u Europi moralo oprostiti od nekih „tradicionalnih vrijednosti“ koje nisu prihvatljive u 21. stoljeću. Problem pojačava slijepo stavljanja naglaska samo na profit i jeftinu radnu snagu od strane politike. Nažalost, aktualna europska politika ne želi priznati vlastite propuste iz prošlosti. Što više djeluje ponekad ošamućeno, bez hrabrosti da se ozbiljno uhvati u koštac s problemima koje sa sobom donose nekontrolirane migracije.
Europa se počinje polagano pretvarati u islamsku
Iz neznanja je dozvoljeno pojedinim konzervativnim imamima da propagiraju onaj islam koji nije imao puno dodira s europskim prosvjećenijim muslimanima u BiH i drugim europskim državama. Umjesto europskog islama, Europa se počinje polagano pretvarati u islamsku, i to ne u smislu brojčane nadmoći muslimana nego u stvaranju ozračja kakvo imamo u konzervativnim islamskim zemljama. Upravo je to razlog da se mnogi Europljani, pa i mladi ljudi, ne osjećaju više sigurnim u vlastitim društvima, te se okreću, nažalost, i onoj opasnoj desnici.
Sukobi između konzervativnih muslimanskih pridošlica i pristalica europske rigidne desnice se odvijaju uglavnom još uvijek na verbalnom području. Pa ipak nitko ne može biti siguran da ti sukobi jednog dana neće eskalirati u ulične nemire. Dođe li do toga, europska društva bi postala još nesigurnija, što bi imalo odraza i na ekonomsko stanje. A ekonomski loše stanje je bilo uvijek izvor nemira. Za očekivati je da će ponešto iz tih promašaja europske politike naučiti hrvatski političari, posebno oni na ljevici koji se razmeću pričom o tome kako će brzo integrirati pridošle migrante.
Budući da taj dio političke elite nije odrastao u religijskoj tradiciji, ne može niti slutiti što za određene muslimanske krugove znači odanost vjeri. Slično je razmišljala i europska ljevica, pronalazeći u migrantima birače, poput njemačkih Zelenih, koji danas s oprezom govore o laganoj i brzoj integraciji.
Fenix-magazin/MD/Dr. fra Luka Marković
