Pojedini antički spisi, što na poseban način dolazi do izražaja kod filozofa Platona, govore o tome da osobe koje vode društvo trebaju posjedovati vrline skromnosti, pravednosti i odgovornosti.
Za Fenix-magazin piše: Dr. fra Luka Marković
U tom duhu razmišlja i slavni filozof Aristotel kad upozorava da svaka djelotvornost treba imati za cilj višu vrijednost. Taj odnos prema vrijednostima, kako upozorava njemački filozof Hans Jonas, ne odnosi se samo na današnje generacije, nego i one buduće.
To znači da politika i gospodarstvo moraju biti tako organizirani da štite dobro svakog pojedinca, uključujući i one iz budućih generacija. Jonas misli prije svega na to da današnja generacija ne smije živjeti na štetu budućih, uništavajući uvjete za pristojan život. Takva razmišljanja upozoravaju odgovorne u društvu da politika i ekonomija, pa i ideologija, ne smiju biti samo u službi pojedinih grupa ili od kratkoročne generacijske koristi.
Problem u društvu nastaje redovito kad želja za vlašću, profitom i čašću ovlada nositeljima odgovornih službi, jer to rezultira pohlepom i tiranijom. Istina, europsko društvo nije poput one komunističke diktature u Sjevernoj Koreji ili vjerske u Iranu, koje počivaju na fizičkom teroru nad neistomišljenicima. Diktatura europske politike očituje se u pojednostavljenom shvaćanju pojma slobode, o kojoj se često govori, dok ju se istovremeno dokida kroz javno nametnuto mišljenje (mainstream). Nažalost, europski političari su radili suprotno od onoga što su im sugerirali mudri ljudi. Kritičari su ušutkivani tako što su proglašavani neprijateljima napretka društva.. Onaj tko nije prihvaćao pretjerani liberalizam, često uvezen iz Amerike, proglašavan je retrogradnim i zaostalim, te je na taj način potiskivan na rub društva.
Ogovornost za budućnost društva
Najbolji primjer za takvu vrstu vladavine u Europi, pronalazimo u ušutkavanju svih kritičara nekontroliranih migracija u vrijeme Angele Merkel. Nažalost, tih pokušaja ima i danas, ponajviše od onih lijevih krugova koji preziru vlastitu civilizaciju. Želja za radnom snagom potisnula je kod političara i poslodavaca odgovornost za budućnost društva. Malo je onih u europskoj politici, što je danas vidljivo i u Hrvatskoj, koji razmišljaju o tome da ljudi koji dolaze donose i svoje običaje, odnos prema demokraciji, slobodi i civilizacijskim dostignućima.
Kratkoročni profit, protežiranje pretjerane liberalne ideologije i individualne slobode bez odgovornosti, učinili su mnoge europske političare slijepim za ono što bi moglo biti istinom. Posljedice takve politike pokazuju se danas gotovo u čitavoj Europi. Veliki je jaz između bogatih i siromašnih, do čega je dovela pohlepe neodgovornih profitabilno orijentiranih poslodavaca i njima sklonih političara. Zbog nepromišljene politike došlo je do urušavanja tradicijskih vrijednosti, što je izbilo europskom čovjeku tlo ispod nogu. To da pojedini agresivni migrantski krugovi, koji protežiraju uvođenje nekih upitnih vrijednosti, poput onih šerijatskih, okreću birače rigidnim desnim strankama, pogoršava još više i onako loše stanje.
Europsko društvo se nalazi danas pred jednom od najvećih kriza nakon Drugog svjetskog rata. Politička birokracija, zaljubljena u sebe, otuđila se toliko od društva da nije bila sposobna uočiti probleme koji dolaze. Veliki dio političara se ponaša danas kao da sve zna, pa čak i ono o čemu pojma nema. Ne zanima ih mišljenje drugih. Ponašaju se kao da su bogovi na zemlji kojima nije potreban savjet drugih, čak niti onih koji su za određena društvena pitanja i probleme daleko stručniji od njih. Da je Angela Merkel slušala dobre poznavatelje stanja u islamskom svijetu, pogotovo one liberalne muslimanske krugove u Njemačkoj, ne bi se danas toliki njemački birači okrenuli AFD-u. To važi i za neke druge europske zemlje. Hrvatska, u kojoj se sustavno govori o nedostatku radne snage, kreće se u istom nepromišljenom smjeru. U susret se izlazi poslodavcima koji su obuzeti profitom a ne dobrom društva. Da im je društvo bilo prioritet, mnogi mladi Hrvati ne bi iselili. Najgore što se može dogoditi jednom narodu, jest sprega politike i neodgovornih profitabilno orijentiranih poslodavaca.
Gubitak tradicionalnih vrijednosti
Nažalost, to se dogodilo u mnogim europskim zemljama, što za posljedicu ima jačanje opasne desnice i ljevice. Upozoravanja razboritih pojedinaca da treba biti oprezan s migracijama, američkom pretjeranom liberalnom ideologijom i opasnošću od uskrsnuća komunističke ideologije, ismijavana su od pojedinih europskih političkih krugova. Danas kad prijeti opasnost da svijetom ovladaju Putin i Trump, sprega ekstremno lijevog i desnog pogleda na društvo, što za posljedicu ima jačanje lijevih i desnih krugova u europskom društvu, politika se ne snalazi. Godinama je Europa prihvaćala sve što je nudila liberalna Amerika. Posljedice toga su vidljive na svakom koraku.
Danas se europsko društvo nalazi u opasnosti da prihvati sve što nudi konzervativna američka politika. Prve ponude su dovele do gubitka tradicionalnih vrijednosti, dok bi ove druge mogle, potičući ekstremni nacionalizam i revizionizam, dovesti do međudržavnih sukoba. I o tome treba razmišljati europska politika. Ukrajini treba pomoći. Ali, kako će Europa pomagati drugima, ako u njoj samoj dođe do političkog kaosa. Nažalost, do njega bi moglo doći ukoliko se ne zaustavi islamski terorizam, koji tjera birače u naručje rigidnim desničarima, ili ukoliko se ne bude imalo uvažavanja za mišljenje svih čimbenika društva, pa i onih kojima je stalo do očuvanja tradicijskih vrijednosti. Europa mora shvatiti da i Trump u jednoj stvari ima pravo, bez obzira koliko bio ekscentričan i nepredvidiv: put do mira se ne postiže ratobornom retorikom nego pregovorima i kompromisima.
U suprotnom, ako ne dođe do brzog mira u Ukrajini, i samo europsko društvo bi mogli zadesiti nemiri. Vrijeme je da političari shvate kako nisu božanstva, nego ljudi koji moraju osluškivati savjete drugih. Danas predsjednik ili premijer jedne države može postati svatko. Ali uspješan i odgovoran političar može biti samo onaj koji uvažava savjete iskusnih i mudrih, shvaćajući da sama politička pozicija ne čini čovjeka sveznalicom. Nažalost, dobar dio europskih političara, pa i neki u Hrvatskoj, se ponašaju kao da sve znaju. Upravo iz tog „silnog znanja“ proizlazi često kriza društva. Zar ne govore nešto o tome i događanja u Srbiji? Zar ne govori o tome nešto i jačanje ljevice u Hrvatskoj, u kojoj očito nema osobe koja bi mogla oko sebe okupiti domoljubne snage? Istina, danas se ne može se protežirati Platonova misao kako filozofi trebaju voditi društvo. Zasigurno to ne mogu činiti niti oligarsi, koji sa zaposjedanjem funkcije misle da stekli božansku moć spoznaje. Vrijeme je za normalne i odgovorne ljude, koje će krasiti skromnost, odgovornost i osjećaj za pravednost.
Fenix-magazin/MD/Dr. fra Luka Marković
