Kriza nije samo opasnost, bilo da se radi o problemima pojedinca ili društva, nego i prilika za novi početak. Danas živimo u svijetu ubrzanog vremena i potpune dominacije tehnologije, što sprječava pojedinca da zaviri u sebe, da u sebi otkrije one istinske smjernice koje vode ispunjenom i sretnom životu.
Za Fenix-magazin piše: Dr. fra Luka Marković
Problem pojačavaju prevelike i nekontrolirane želje koje potiskuju sposobnost razlikovanja između onoga što je dobro i korisno od onoga što je štetno i opasno.
Životinja živi da preživi. Za razliku od nje čovjek bi se kao stvorenje razuma i morala morao osposobiti dići iznad trenutnog zadovoljenja i postati sposoban promišljati o budućnosti. Nažalost, prevelika dominacija tehnologije, kao i utjecaj liberalne ideologije, koja pokušava sve izjednačiti, obezvrjeđujući stare tradicionalne vrijednosti, dovele su pojedinca u stanje dezorijentacije.
Potisnuta je misao filozofa Immanuela Kanta da svaki čovjek posjeduje moralni kompas koji mu daje orijentaciju u životu, čini ga sposobnim raspoznati ono što je moralno i dobro.
Upravo je to potiskivanje osjećaja za moralno dovelo do toga da je moderni čovjek izgubio osjećaj za stid. Tamo gdje nema stida, tamo je opravdano sve, pogotovo u politici, od kriminala do zločina.
Zar ne govore o tome rat u Ukrajini i sukobi u Gazi?
Problem današnjeg društva pojačava i javno nametnuto mišljenje (mainstream) koje pokušava od pojedinca napraviti poslušnog robota, uvjeravajući ga često da je jedino rješenje ono koje „odgovorni“ nude.
Pod pritiskom mainstreama se stvara uvjerenje kako ono nutarnje nije toliko bitno za sretan i ispunjen život, ali niti za mir u svijetu. Na taj način se usmjerava pojedinca i društvo u krivom smjeru. Prestaje biti važnim ono na što Isus misli kad kaže da ne dolazi grijeh od onoga što čovjek unosi unutra, nego od onog što izlazi vani. Tamo gdje nema moralne odgovornosti i stida za učinjeno, tamo je sve dopušteno i opravdano.
Danas, u vrijeme tolikih ljudskih stradanja, s obzirom na ratu u Ukrajini i sukobe u Gazi, s obzirom na silnu dominaciju zla kroz ljudsku povijest, pojedinac, pogotovo onaj odgovorni, bi morao smoći snage postaviti pitanja: Zašto rat a ne mir? Što nam doista u životu treba? Što se mora učiniti kako bi dobro potisnulo zlo?
Odgovor na ta pitanja se ne dobiva samo pukim razgovorima i pregovorima, nego istinskim osjećajem za ono moralno koje obavezuje čovjeka da se stavi na stranu dobra. Izlaz iz krize u kojoj se danas nalazi svijet može biti prilika za novi početak, i to samo tada ukoliko pojedinac i društvo otkriju u sebi onaj istinski osjećaj za moralno, koje obavezuje da se opredijeli za dobro protiv zla. Onaj u njega usađeni moralni kompas obavezuje čovjeka, jer ga, za razliku od životinje, čini sposobnim razlikovati dobro od zla.
Pregovori koji se vode s Rusijom oko rata u Ukrajini, imat će uspjeh samo ukoliko Putin, ali i pojedini svjetski političari, koji su se poigravali sudbinom Ukrajine, otkriju u sebi ono moralno koje poziva na kajanje. Ako do toga dođe, pojavit će se i stid zbog učinjenog zla.
Stid je važan, jer govori o tome da pojedinac, pogotovo onaj u politici, nije postao monstrum bez osjećaja za odgovornost. Uspije li čovjek, pogotovo onaj odgovorni u društvu, probuditi osjećaj za pravedno djelovanje, tada će se pojavit osjećaj za stid.
Dođe li do toga, današnja kriza mi mogla biti početak nove budućnosti ljudskog stvorenja. Ako do toga ne dođe, današnja civilizacija, s obzirom na potencijal oružja, stavlja svoju opstojnost pod upitnik.
Fenix-magazin/MMD/Dr. fra Luka Marković
