U zadnje vrijeme može se često čitati u bošnjačkim medijima kako zapadna politika ne promatra objektivno događanja u Gazi. Nema sumnje da takvo zapažanje od strane bošnjačke politike ima utemeljenje u objektivnoj isitni. Ponašanje pojedinih zapadnih političara ne doprinosi miru u svijetu. Što više otvara prostor za još veću mržnju islamskog svijeta u odnosu na Europu. Pa ipak iz perspektive objektivnog promatranja zbivanja u Gazi i svijetu, razmišljanja pojedinih bošnjačkih krugova su također vrlo često subjektivna.
Piše: Dr. fra Luka Marković
Malo je onih među Bošnjacima koji se odnose kritički prema zlodjelima Hamasa, i to ne samo u odnosu na Izraelce nego i same Palestince. Nije nikakva tajna da Hamas zlostavlja u Gazi svoje neistomišljenike među Palestincima. O tome kako bi Hamasovi teroristi trebali napokon položiti oružje da bi se postigao kakav takav mir u Gazi, prešućuje se od većine bošnjačkih medija i društveno utjecajnih ljudi. Za većinu arapskih država Hamas, koji stoji pod utjecajem Irana, nije poželjan politički partner. Nema sumnje da je opravdana bošnjačka kritika srpske secesionističke politike u Bosni i Hercegovini.
Opravdana je, jer ta suluda velikosrpska politika može dovesti do sukoba u BiH. Ali što je s Ciprom? O tome da je Turska okupirala gotovo pola Cipra, jer su navodno muslimani bili nezadovoljni, šuti se u bošnjačkim krugovima. Nema niti kritike Erdoganovog ponašanja prema Kurdima ili demokratskoj opoziciji.
Veliki dio Bošnjaka hvali i obožava Erdogama iako ga većina obrazovanih i sekularnih Turaka smatra diktatorom. Rijetko se kada mogu pročitati riječi kritike u odnosu na vjersku diktaturu u Iranu i Afganistanu, ili vrlo loš položaj pripadnika drugih religija u mnogim islamskim zemljama. To da su žene i neistomišljenici diskriminirani u većini muslimanskih zemalja, ne govori se u bošnjačkim medijima. U tom kontekstu se može promatrati i čest govor pojedinih bošnjačkih krugova o islamofobiji u Europi. Kad bi pripadnici drugih religija imali prava u islamskim zemljama koja imaju muslimanski useljenici u Europi, bio bi to veliki iskorak na području suživota religija. Nažalost nemaju ga. O tome se šuti u bošnjačkim medijima.
Vrlo je subjektivan i govor pojedinih bošnjačkih intelektualaca o jačanju desnice u zapadnim zemljama. Gotovo nitko ne govori o tome da su građani zapadnih država uznemireni zbog ponašanja pojedinih migrantskih grupa. Jedan od razloga okretanja europskih birača rigidnoj desnici leži i u tom problemu. Nešto o tome je zadnjih dana progovorio i njemački kancelar Merz. To da njemački lijevi anarhisti za sve krive državne strukture, leži u njihovoj mržnji prema vlastitoj civilizaciji. Objektivnost zahtjeva analizu svih problema, ali i uzroke koji dovode do njih. Nažalost, to se u pojedinim bošnjačkim medijima rijetko susreće.
Pa ipak to i nije toliki problem, jer ionako ne ovisi stanje u Europi od mišljenja bošnjačkih medija i intelektualaca. Daleko važnije je ono što se događa u BiH. Nažalost, niti tu nema objektivnosti u bošnjačkim političkim i intelektualnim krugovima. Sve se svodi samo na krivicu onih drugih, koji navodno ne vole Bosnu i Hercegovinu. Rijetki su bošnjački intelektualci i političari koji bi se usudili reći ono što je davno izjavio Haris Silajdžić, kako Bošnjaci birajući hrvatskog člana državnog predsjedništva iritiraju Hrvate u BiH. Uvjerenje kako je BiH moguće očuvati samo kao centraliziranu državu, nije samo pitanje neobjektivnosti nego i sljepila. Želja da se BiH uredi kao unitarističku državu, s dominacijom jednog naroda, je isto toliko opasna koliko i srpski slijepi secesionizam. Malo više ljubavi prema objektivnosti ne bi škodilo bošnjačkoj politici i intelektualnim krugovima.
Uostalom, oni koji žele opstanak države BiH, moraju napokon shvatiti da ona ne može biti uređena kao Jugoslavija u kojoj je jedna narod, onaj srpski unitaristički, dominirao nad drugima, nego kao Švicarska ili Belgija, kao zemlja u kojoj će se svi konstitutivni narodi osjećati dobro. A oni „drugi“? Oni bi trebali prestati zloupotrebljavati bošnjačku politiku za svoje interese. Ili neka se konačno opredijele za „bosansku naciju“. Učine li to, shvatit će da nemaju potporu niti među Bošnjacima. Većina Bošnjaka odbija i pomisao na to da se odrekne bošnjačke nacionalnosti u korist bosanske. Vrijeme je za malo više političke objektivnosti unutar bošnjačkog korpusa. Dođe li do toga, prestat će koristiti jedni druge za svoje interese: „drugi“ kako bi se dobro uhljebili, a Bošnjaci u nadi da bi BiH mogla postati unitarnom državom.
Fenix-magazin/IK/dr, fra Luka Marković
