U filozofiji postoji velika podvojenost glede razvoja ljudske civilizacije. Dok su neki od velikih svjetskih umova bili uvjereni da se sve kreće pravolinijski u pozitivnom smjeru, drugi su bili skeptični.
Za Fenix-magazin piše: Dr. fra Luka Marković
Čitava moderna ljudska povijest ukazuje na to da su ovi drugi imali pravo, jer se pokazalo da se nakon određenog vremena humanizacije svijeta dogode nepredvidiva potonuća u diktature i nasilje.
Nagon za vlašću
Uzrok za to leži, kako misle psiholozi, u ljudskom nagonu za vlašću. Vlast, čak i danas u vrijeme sustavnog govora o demokraciji i ljudskim pravima, omogućuje pohlepnom i narcisoidnom pojedincu ispunjenje mnogi želja, od stjecanja kapitala do nemoralnih provoda.
Negdje davno sam pročitao izjavu jednog znanstvenika koja govori o tome da bi običan čovjek pao u nesvijest kad bi znao kakve bolesne, političke kreature upravljaju njegovom sudbinom. Iako zvuči nevjerojatno, istinito je.
O tome nam govore i današnji diktatori koji ne prežu od krvavih ratova, da bi zadovoljili svoj bolesni nagon za vlašću i profitom. Tu su i oni opsjednuti uvjerenjem, poput sjeverno korejskog diktatora, da su božanstvo na zemlji, te da drugi mogu biti ponosni na to da mu služe kod ispunjenja svake želje.
Od rimskih imperatora do modernih teokracija
Rimski car Neron je uživao u mukama drugih ljudi, uvjeren da su manje vrijedni od njega. Nažalost, i ljudi religija su se ponekad, pričajući o nužnosti strahopoštovanja prema Bogu, ponašali okrutno, uskraćujući drugima ono što su rado dozvoljavali sebi. Zar nam i danas ne govore nešto o tome vjerske diktature u Iranu, Afganistanu i nekim drugim islamskim zemljama? Nažalost, čovjek je, za razliku od životinje, stvorenje koje može birati put „anđela ili sotone“.
Lica zla
Ono što zabrinjava na poseban način, jest činjenica da su i poneki zapadni političari, ljudi „anđeoskog lica“, bili u službi patnje drugoga.
Dovoljno je pogledati ono što se događalo pod okriljem osuđenog, bolesnog bogataša Epsteina.
To da su ljudi poput naciste Hitlera i komunističkih diktatora Staljina, Honeckera, Ceausescua, pa i Josipa Broza, izigrali običnog čovjeka, uvjeravajući ga da se bore za njegovo dobro, nije čudno?
Kriza demokracije u 21. stoljeću
Čudno i zabrinjavajuće je to što se dana početkom 21. stoljeća događa nešto slično u svijetu. Umjesto da se čitav zapadni svijet složno suprotstavi Putinu, čovjeku kojega ne zanima činjenica da tjedno ginu tisuće Rusa i Ukrajinaca, događaju se čudne i nepredvidive stvari.
Najjači zapadni političar stavlja sve na kartu sile, dajući izjave koje se ne uklapaju u ono što nazivamo zapadnim demokratskim svijetom.
Pravo jačega i opasnost za male narode
To da je Trump neuobičajenim uhićenjem diktatora Madura dao narodu Venezuele priliku za humaniji život, može se i razumjeti. Pa ipak, njegove najave o prisvajanju tuđeg teritorija i bogatstva, trebaju zabrinuti čitav svijet, pogotovo male narode.
Dođe li doista do realizacije njegovih izjava, koje su miljama daleko od uobičajenog demokratskog razmišljanja, upast svijet u veliku krizu. I to ne samo zbog toga, jer će se on morati nagoditi s Kinezima i Rusima, nego i zbog toga što će napokon ponovno ovladati mišljenje kako jači ima pravo kreirati budućnost ljudske civilizacije.
S obzirom na opasna previranja u Europi zbog nekontroliranih migracija i jačanja rigidne desnice, ne može se isključiti mogućnost povratka u vremena opasnih ideologija, one nedavne politike koja je sebi rado prisvajala ono što joj ne pripada. Ne radi se samo o mogućim diktaturama, nego i o prisvajanju teritorija slabijih naroda.
Hrvatska u procjepu globalnih interesa
Hrvatski narod, koji se često suočavao s pretenzijama susjeda na njegov prostor, trebao bi o tome pomno razmisliti.
Razmisliti bi trebali posebno oni oduševljeni Trumpom, svejedno iz kojih razloga. Jer, dođe li do toga da jači imaju uvijek pravo, Hrvati, niti bilo koji drugi mali narod, neće biti saveznik ni Trumpu, ni Putini, ni Kinezima, nego oni njihovi susjedi, koji još i danas žive od uvjerenja da su im Hrvati uzeli ono što pripada njima. A pripada im onoliko koliko i Ukrajina Rusima ili Grenland Amerikancima.
Što reći na kraju? Blago narodu koji ima razborite i poštene političare, one koji državu vode razumom i domoljubljem, a ne samo emocijama i vlastitim interesom.
Fenix-magazin/MMD/Dr. fra Luka Marković
