Moj prijatelju Andrija, vidim dozlogrdilo ti. Nije ti lako. Napuštaš stranku za koju si se žrtvovao, za koju si svih ovih 34 godine čestito radio, s kojom si po nekada imao i poteškoća, ali o napuštanju nisi nikada razmišljao.
Piše: Dr. Jure Burić
Znam to, jer smo o tome razgovarali. Eto, meni je trebala “Istanbulska”, a tebi “Primorac” da bi se opametili i napravili ono što smo morali napraviti.
Sve ima neke svoje granice, sve ima neka pravila preko kojih se ne može. Za sve treba vrijeme i ljudi koji u tome vremenu žive.
Negdje smo očito pogriješili. Ali tko radi taj i griješi. Neradnik nikada ne griješi, jer ništa ne radi.
Nije bilo lako ratovati niti na jednome, a ne na nekoliko frontova u vrijeme stvaranja države Hrvatske. Trebalo je izdržati borbu i protiv četnika i protiv udbaša i protiv dezertera.
S ovim prvima izgleda bilo je i najlakše. S ovo drugo dvoje išlo je, i još uvijek, ide teško.
Nismo uradili lustraciju, nismo uveli kazne za dezertere. A, bilo je tako jednostavno. Jedne i druge izbaciti iz mogućnosti upravljanja državom, pa i u onim najsitnijim i najbeznačajnijim mjestima iz kojih se upravlja.
I sada žanjemo što su drugi posijali. Zar nam nije bio dovoljan razlog u slučaju “Glavaš”, ne onaj o lišavanju slobode, već onaj u izborima. Kada su se vratili dezerteri u Osijek, oni koji su pobjegli iz Osijeka, a očito ih je bilo puno, Glavaš je izgubio izbore. I tako je bilo svugdje po Hrvatskoj gdje je “Münchenska bojna” bila na djelu.
Ima li nade? Ima! Ima li povratka u stranku koju smo napustili? Ima!
Ali nam treba Tuđmanova mudrost, znanje Nikice Valentića i hrabrost Blage Zadre i svih hrvatskih branitelja i njihovih zapovjednika. Kada na čelo HDZ-a dođe čovjek koji sve to može i hoće ostvariti, eto nas prijatelju opet tamo od kuda smo i mi pobjegli.
A, do tada neka samo nastave trku dezerteri i njihovi simpatizeri na sva mjesta, pa i ona na mjesto predsjednika države.
Fenix-magazin/SIM/Dr. Jure Burić
