Nakon što je u siječnju 1990. propao pokušaj srbijanskoga vodstva da sazivanjem i već pripremljenim odlukama 14. izvanrednog kongresa Saveza komunista Jugoslavije u Beogradu nametne svoju opciju centralizirane i unitarne države, postalo je jasno da je proces raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije započeo i da se demokratizacija društva u Sloveniji i Hrvatskoj ne može zaustaviti.
Piše: Dr. Ante Nazor
Na višestranačkim izborima u travnju i početkom svibnja 1990., u Hrvatskoj je pobijedila Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), predvođena generalom JNA i povjesničarom dr. Franjom Tuđmanom. Na rezultate izbora u Hrvatskoj, u dogovoru sa srbijanskim dužnosnicima, vodstvo JNA odmah je reagiralo tako što je sredinom svibnja, prije nego li je održana Konstitutivna sjednica novoizabranoga hrvatskog Sabora, JNA oduzela gotovo cjelokupno naoružanje hrvatske Teritorijalne obrane (TO).
Prijetnje JNA
Vodstvo JNA i srbijanski politički vrh imali su gotovo jednake poglede na političke promjene i demokratske procese u zapadnim jugoslavenskim republikama Sloveniji i Hrvatskoj, ali i na najvažnija pitanja društvenog razvoja u Jugoslaviji. Opstankom Jugoslavije, makar i okrnjene (bez Slovenije i dijela Hrvatske), komunističko-jugoslavenski orijentirani oficiri JNA sačuvali bi državu, čiji su bili vojska i privilegije koje su imali u njoj. Istodobno, time bi bio zadovoljen glavni cilj radikalnih srpskih nacionalista – da svi Srbi žive u jednoj državi, sa zapadnim granicama duboko na teritoriju Hrvatske, do crte Virovitica – Pakrac – Karlovac – Ogulin s dijelom Gorskog kotara – Karlobag. Tako će pod krinkom očuvanja Jugoslavije, dobro naoružana JNA postati glavna oružana sila za provedbu velikosrpskoga projekta.
Usprkos svojevrsnoj prijetnji koju je vodstvo JNA uputilo hrvatskom vodstvu razoružanjem hrvatske TO, 30. svibnja 1990. održana je konstitutivna sjednica novog, višestranačkog Sabora tadašnje Socijalističke Republike Hrvatske. Primopredaja vlasti, sukladno rezultatima izbora, održana je na miran i civiliziran način. Predsjednik HDZ-a dr. Franjo Tuđman postao je prvi predsjednik suvremene, demokratske Hrvatske („predsjednik Predsjedništva SRH“), Žarko Domljan izabran je za predsjednika Sabora SRH, Stjepan Mesić za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora SRH (zapravo, predsjednika Vlade SRH), a HDZ je preuzeo vlast i postao vodeća stranka u državi.
Konstitutivnu sjednicu Hrvatskog sabora bojkotirala je Srpska demokratska stranka (SDS), koja je inscenirani napad na jednog njezinog aktivista u Benkovcu 18. svibnja 1990. iskoristila kao razlog za suspenziju odnosa s Hrvatskim saborom, odbivši pritom kandidirati potpredsjednika Sabora iz redova srpske nacionalne manjine. Istu je sjednicu propustio i predstavnik pravoslavne vjerske zajednice, preosvešteni gospodin Jovan Pavlović, metropolit zagrebačko-ljubljanski, iako je bio pozvan, dok su predstavnici ostalih vjerskih zajednica u Hrvatskoj nazočili sjednici. Time su vodstva Srba i SPC-a u Hrvatskoj jasno poručila što misle o suradnji s novim hrvatskim vodstvom i hrvatskim strankama.
Naša volja, život i demokracija
Datum konstituiranja demokratski izabranoga višestranačkog Hrvatskog sabora, 30. svibnja 1990., proglašen je Danom državnosti, a na njegovu prvu obljetnicu, 30. svibnja 1991., netom nakon održanoga referenduma na kojem se znatna većina hrvatskih građana izjasnila za samostalnu i suverenu hrvatsku državu, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman je na sjednici svih vijeća Sabora podnio izvješće o stanju u Republici i izložio najvažnije zadatke. Među ostalim je rekao: …Referendumska odluka nas obavezuje da… u najkraćem roku donesemo državnopravne odluke i obavimo sve neophodne pripreme kako bismo ostvarili punu državnu suverenost i samostalnost Republike Hrvatske… (Da) do 15. lipnja ove godine dovršimo pregovore s ostalim republikama, da bi se na demokratski način utvrdila mogućnost mirne preobrazbe SFRJ u Savez suverenih republika – država (Domovinski rat – pregled političke i diplomatske povijesti, priredili Ante Nazor i Tomislav Pušek, HMDCDR – Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2018., str. 6).
Istodobno, također povodom obilježavanja prvoga Dana državnosti u suverenoj Republici Hrvatskoj, dr. Ivan Šreter, vođa pakračkog ogranka HDZ-a i predsjednik regionalnog kriznog štaba za zapadnu Slavoniju, veliki zagovornik suživota između svih naroda na tom području, u Pakracu je održao čuveni govor, u kojem se osvrnuo na protekla zbivanja i prijetnje srpskih ekstremista, te sve građane toga područja pozvao na mir i zajedništvo.
– Mi smo se danas ovdje, pred zgradom Skupštine općine Pakrac, okupili da se vidi i u ovom našem mjestu, u ovoj našoj lijepoj Hrvatskoj i diljem svijeta, da Pakrac nikada ne može biti jednouman, da ne pripada nikome posebno, već svima nama. Da se vidi da i mi Hrvati, Česi, Talijani, Mađari, braća Srbi, svi ljudi dobre volje, jednako želimo mir, ravnopravnost i sreću u pakračkoj općini. Tu smo zato da pokažemo da se ne slažemo s proteklim zbivanjima. Ne slažemo se s načinom na koji rade organi Skupštine općine. Niti mi, niti golema većina ove općine, nismo zadovoljni rezultatima izbora. Ali tu smo zato da kažemo da poštujemo legalnost zakonitosti. Želimo da nam se maknu puščane cijevi, kubure, da nam sa makne vojska. Želimo da nas se okane karijeristi koji su nas spremni zbog svoje karijere prodati takozvanoj Krajini kojoj Pakrac nikada neće pripadati. Pitali smo se što bi nam donosila nekakva Krajina. Mi nismo nikada ni teritorijalno, niti kulturno, niti civilizacijski pripadali kninskom području. Mi smo tu oduvijek. Tko god nam je došao, dobro je došao. Prošle godine se slavilo 300 godina bijega (srpskog, op. a.) naroda na ovo područje. Tu su dočekani blagonaklono, prijateljski. I živjeli smo s njima relativno dobro. Mi ih s ovog zbora pozivamo, na daljnji miran suživot. Neka se prime alata i posla. Ako posla ima, bit će i dobrog života. Okanite se tutora iz Knina i Beograda. Prodat će vas lažni tutori za sitan novac, a vi ćete i dalje s nama živjeti ovdje. Mi vam nikad nismo prijetili i nikada vam nećemo prijetiti. Okanite se ludila. Dajte svoje predstavnike u sva tijela pa ćemo demokratski o svakom problemu raspraviti. Puščanim cijevima, miniranjem, skrnavljenjem naših svetinja nećemo postići ništa. I mi bismo mogli podmetati eksploziv pod vaše kuće, ali to nam ne pada na pamet. Sramota je neizbrisiva za Pakrac da zajedno živimo, a minirate nam vrata crkve u koju ne idete. Razoriste nam Svetoga Josipa koji je prošao i Prvi i Drugi svjetski rat. Ogradite se od ekstremista! Mi vam takvim načinom nećemo vraćati, a vi pokažite tko su ti i ogradite se od njih.
Okanite se pripajanja i prekrajanja. Jer, ako vi u pakračkoj općini hoćete vidjeti sela iz Okučana, ili udaljene otoke sve do Stare Gradiške, pa i mi ćemo tražiti da nam se pripoje Garešnica i Kutina. Ne možete nadjačati našu volju, naš suživot, našu demokraciju, ma koliko sela priključili pakračkoj općini. I onda ćete morati s nama razgovarati. Bez nas ne možete, a mi bez vas ne želimo. Želimo zajedno biti pod hrvatskom zastavom i pod češkom i pod talijanskom i pod vašom srpskom, ali ne stavljajte nam na silu četnička obilježja na Općinu. Nitko od nas nije povlađivao, surađivao, propagirao ustaški pokret. Okanite se četništva i živjet ćemo mirno.
Prijatelji, vidjeli ste protekla događanja u Pakracu. Ona su nam donijela samo zlo. Izgubili smo poslove u poduzećima, vanjske pacijente po bolnicama. Izgubili smo i turiste, koji su i prije bili rijetki. Izgubit ćemo sve što se može izgubiti. Mi odavde ne sijemo strah, već pozivamo na mir, na suživot. Ako nešto ne valja, neka se kaže, ali neka se sklone dinamit, puške, neka se sklone tenkovi s ulica, jer oni neće ništa riješiti. Ovo je Hrvatska, bila jest i bit će! (iz govora dr. Ivana Šretera 30. svibnja 1991. u Pakracu)
U kolovozu 1991. srpski teroristi oteli su dr. Šretera i odveli u logor u selo Bučje iznad Pakraca, nakon čega mu se gubi trag. Njegovi ubojice i njihovi suučesnici ni 30 godina nakon počinjenog zločina nisu pokazali ni minimum ljudskosti da se otkrije gdje su ukopani i dostojno sahrane posmrtni ostaci velikog čovjeka i mirotvorca dr. Ivana Šretera.
Fenix-magazin/MD/Dr. Ante Nazor