Knjiga otvara i druga pitanja koja se u medijskom prostoru zanemaruju ili skrivaju pod plaštem prozivanja „Tuđmanove politike prema BiH“, dok se istodobno ne propituje „Izetbegovićeva politika“ i sadržaj njegove Islamske deklaracije
Piše: Dr. Ante Nazor
Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini, 1991. – 1995. (pregled političkih i vojnih događaja u Hrvatskoj i BiH, s posebnim osvrtom na muslimansko-hrvatski sukob u BiH te popis ubijenih civila Hrvata u BiH i zarobljenih pripadnika HVO-a, kao prilog istraživanju zločina srpskih i muslimanskih snaga nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini od 1991. do 1995. godine), Knjiga 1.-2.
Između ostaloga, ova knjiga sugerira da prije rasprave o utemeljenosti teza iz drugostupanjske presude u predmetu „Prlić i ostali“, treba konzultirati izvore i usporediti ih sa sadržajem presude.
Postojanje presuda je činjenica, kao i počinjeni zločini, za koje trebaju odgovarati počinitelji. No, činjenica je i da su neke od teza iz tih presuda neodržive, primjerice, teza o međunarodnom sukobu na način na koji ga tumači presuda, ignorirajući namjere tadašnjeg Bošnjačko-muslimanskog vodstva u BiH i razmjere stradanja Hrvata u središnjoj Bosni i sjevernoj Hercegovini, odnosno pitanje opstojnosti Hrvata u BiH nakon što je ARBiH započela ofenzivu na središnju Bosnu. Posebice je neodrživa teza o navodnom srpsko-hrvatskom dogovoru o podjeli BiH, jer počiva na netočnim premisama.
Nadmoć ARBiH u odnosu na snage HVO-a
Uzrok muslimansko-hrvatskog građanskog rata u BiH su suprotstavljene politike. Hrvati su smatrali da trebaju dobiti dio teritorija za svoj entitet, što je bilo u skladu s prijedlozima međunarodne zajednice (Cutileirov, Vance-Owenov i Owen-Stoltenbergov plan), a Bošnjaci (muslimani) su imali koncept centralizirane, unitarne, odnosno svoje nacionalne države, koja je trebala nastati kao prividno „građanska“ država u kojoj bi nebošnjačko (nemuslimansko) stanovništvo bilo majorizirano.
Armija RBiH napala je HVO kada se naoružala, velikim dijelom upravo uz pomoć RH, preko njezinog teritorija i područja koje je nadzirao HVO. Napala ga je u središnjoj Bosni i sjevernoj Hercegovini, na područjima s mješovitim muslimansko-hrvatskim stanovništvom, na kojima je prije izbijanja otvorenog sukoba demografska slika drastično promijenjena u korist muslimana, prilivom vojno sposobnih muškaraca prognanih s područja koja su osvojile srpske snage. Nadmoć ARBiH u odnosu na snage HVO-a pokazuje tko je imao uvjete za ofenzivno djelovanje na tom području, koje je Vance-Owenovim planom, predstavljenim u siječnju 1993., većim dijelom predviđeno kao hrvatska provincija sa središtem u Travniku.
Dakle, planom međunarodne zajednice (a ne predsjednika Tuđmana), prema kojem su predviđene hrvatske provincije obuhvatile znatno područje nekadašnje Banovine Hrvatske u BiH, čija se uspostava predsjedniku Tuđmanu pokušava pakirati kao „istočni grijeh“ njegove politike (!). Samohvala generala ARBiH Rasima Delića u veljači 1994. predsjedniku Aliji Izetbegoviću da je „HVO eliminisan sa područja Jablanice, Konjica, Fojnice, Kaknja, Zenice, Travnika i Bugojna.
Znači, kompletna jedna pokrajina po Vens-Ovenovom planu sa centralom u Travniku“, savršeno jasno objašnjava motiv, odnosno, kako je zaključio autor Davor Marijan, „ogoljuje do srži pobude i svrhu rata za teritorij koji je prema zamisli tadašnjeg muslimanskog vodstva u BiH Armija RBiH povela protiv HVO-a.“ To je odgovor na pitanje tko je i zašto započeo međusobni muslimansko-hrvatski građanski rat u BiH, odnosno u kojim je okolnostima taj sukob postao međunarodni, ako se takvim uopće može okarakterizirati, jer zapravo je riječ o borbi za opstojnost Hrvata u BiH. Kasnijim, Owen-Stoltenbergovim, planom iz kolovoza 1993. „hrvatski prostor“ znatno je smanjen, jer je međunarodna zajednica prihvatila stanje na terenu koji je ARBiH u međuvremenu planski etnički očistila od Hrvata.
Uloga Hrvatske u ratu u BiH
Uz spomenuta, ova knjiga otvara i druga pitanja koja se u medijskom prostoru zanemaruju ili skrivaju pod plaštem prozivanja „Tuđmanove politike prema BiH“, dok se istodobno ne propituje „Izetbegovićeva politika“ i sadržaj njegove Islamske deklaracije. Primjerice, zašto je međusobna hrvatsko-muslimanska vojna suradnja u punom smislu te riječi dogovorena tek u srpnju 1995. (Splitski sporazum), zašto ju predsjednik Izetbegović nije prihvatio u srpnju 1992. u Zagrebu, ili u siječnju 1993. nakon što je objavljen prijedlog Vance-Owenova plana, zašto je odbio politički savez koji su mu u travnju 1991. ponudili hrvatski i slovenski predsjednici Tuđman i Kučan? Ta pitanja, koja danas postavljaju i pojedini najviši ratni zapovjednici ARBiH, uporno se zanemaruju u medijima u Hrvatskoj i svijetu.
Tijekom predstavljanja knjige, zahvaljujući susretljivosti vodstva i djelatnika HRT-a, prikazane su arhivske snimke informativnog programa HTV-a, s prizorima iz oslobođenoga grada Bihaća u zapadnoj Bosni. Među njima je i emotivna izjava generala ARBiH Atifa Dudakovića za HRT, na mostu kod Tržačkih Raštela, 6. kolovoza 1995., o doživljenoj slobodi nakon 1201 dan okruženja, u kojoj je „odao sva priznanja i pohvale Hrvatskoj vojsci i hrvatskoj državi, jer je u tom veoma bitnom trenutku za stanovništvo Bihaća ispunila svoju zadaću“. Uz ostale izvore, i te arhivske snimke potvrđuju da je, uz hrabrost i izdržljivost branitelja Bihaća iz 5. korpusa ARBiH i 101. pukovnije HVO-a, za to što Bihać nije doživio sudbinu Srebrenice, a muslimani novi genocid od srpskih snaga, zaslužna operacija „Oluja“, odnosno Hrvatska i Hrvatska vojska. Istodobno, to je odgovor na pitanje o ulozi Hrvatske i Hrvata u ratu u BiH.
U dvominutnom video zapisu, jednako kao i u knjizi, prikazani su i prizori kraljevskoga grada Jajca u BiH, koje su hrvatske snage oslobodile od srpske okupacije u operaciji „Maestral“, 13. rujna 1995., kada su na kraljevskoj tvrđavi razvile veliku, 25-metarsku zastavu hrvatskog naroda u BiH. Time je simbolički, kao i hrvatska državna zastava u operaciji „Oluja“ 5. kolovoza 1995. na tvrđavi hrvatskog kraljevskog grada Knina, nagoviještena pobjeda hrvatskih snaga i opstanak Hrvata kao autohtonog i konstitutivnog naroda u svojoj domovini Bosni i Hercegovini. Zbog simbolike pobjede i opstojnosti hrvatskoga naroda u nametnutom ratu u prvoj polovici 1990-ih, hrvatske zastave na tvrđavama kraljevskih gradova Knina i Jajca krase naslovnicu ove knjige.
Fenix-magazin/Dr. Ante Nazor
Zanimljive kolumne, komentare, ali i razne druge priče, reportaže, putopise, pronađite u tiskanom izdanju Fenix Magazina
Želite li se pretplatiti na tiskano izdanje hrvatsko-njemačkog mjesečnika Fenix Magazin, možete to učiniti:
putem e-maila: revelin.media@gmail.com
telefonom: +49 (0) 69 34 878 1400
faksom: +49 (0) 69 34 878 1409
ili putem linka ONLINE PRETPLATA
