Spomenik dr. Franji Tuđmanu na kninskoj tvrđavi / Foto: Fenix

Dr. Ante Nazor: Koliko su u hrvatskom društvu zaživjele promjene koje je predsjednik Tuđman najavio u svom govoru  30. svibnja 1990.?

U Republici Hrvatskoj su 5. srpnja 2020. mir­no i dostojanstveno provedeni izbori za državni, Hrvatski sabor, na kojima se suvremena hrvatska drža­va još jednom potvrdila kao demokratska, a njeno društvo kao civilizirano.

 

S obzirom na sadržaj rasprava tijekom izborne kampanje u kojima se pozivalo na politiku prvog predsjednika Republike Hr­vatske Franje Tuđmana, zani­mljivo je prisjetiti se njegovog govora, održanog prilikom konstituiranja višestranačkog Sabora SRH 30. svibnja 1990., nakon pobjede na višestranač­kim izborima u travnju i svib­nju 1990., i zapitati se koliko je od ciljeva koji su pritom po­stavljeni ostvareno, odnosno koliko su u hrvatskom društvu zaživjele promjene koje je predsjednik Tuđman najavio u svom govoru.

Znakoviti rezultati hrvatskih izbora

Govor predsjednika Franje Tuđmana u Hrvatskom saboru 30. svibnja 1990.:

“Štovani zastupnici, cijenjeni gosti i uzvanici i svi nazočnici ovomu povijesnomu zasjeda­nju Hrvatskoga sabora!

Želim se prije svega zahvaliti u ime Predsjedništva Hrvatske i u svoje osobno ime, na povje­renju što ste nam ga očitovali izborom na ovu časnu i odgo­vornu dužnost. Usudio bih se štoviše reći: i najodgovorniju dužnost, jer ona obvezuje na čuvanje i zastupanje, jačanje i osiguranje punoga suvere­niteta hrvatskoga naroda i neokrnjivih sloboda i građan­skih prava svih državljana Hrvatske. S obzirom na to da je ovo prvi Hrvatski sabor izabran na slobodnim i tajnim izborima, uz sudjelovanje svih društvenih staleža, ali također nastavak njegove povijesne opstojnosti na braniku hrvat­ske državne samobitnosti, do­pustite mi da vas u najkraćim crtama podsjetim na slavne tradicije i povijesne nedaće, ali i na glavne zadaće pred kojima stojimo svi mi, zastupnici i predstavnici Hrvatskoga sabo­ra zajedno sa cijelim narodom Hrvatske. (…)

Štovani zastupnici!

Velebnom pobjedom demokra­cije, koja je omogućila saziv i ovakav sastav Hrvatskoga sabora, stvorena je takva duhovna klima da gotovo za­htijeva svečarske velike riječi. Međutim, prilike u kojima živimo, okolnosti koje nas okružuju i osobito zadaće što su pred nama ne dopuštaju nam blještavi trijumfalizam, niti velika i olaka obećanja. Ipak, pozivajući na krajnju razboritost i promišljenost, daleko smo od svake zdvojno­sti i pesimističkog malodušja. Iako smo do sada prešli samo kratki dio puta u parlamen­tarnu demokraciju, bio je to presudno važan, prvi korak na povratku hrvatskoga naroda i njegove države europskoj civi­lizacijskoj, političkoj, kulturnoj i gospodarskoj tradiciji.

Valja odati priznanje svima sudionicima u provedenim slobodnim izborima kako onima u dosadašnjoj vlasti, tako i svima iz oporbe što ih smjenjuju ili ostaju u opoziciji što su izbori protekli mirno i dostojanstveno, mogli bismo dapače reći na zavidnoj razini. Na tim je izborima većinu u sva tri saborska doma, a i većinu u više od dvije trećine općinskih skupština osvojila Hrvatska demokratska zajed­nica. To samo po sebi znači da je HDZ-u uz pobjedničku slavu pripala i čast da ponese najteži dio bremena u krčenju gotovo neprohodnoga šipraž­noga kriznoga stanja što nam ga ostavlja jednostranački su­stav. No, svoj dio odgovornosti u tome ne mogu izbjeći ni ostale stranke što su ishodom izbornoga nadmetanja dospje­le u “udobnije” klupe saborske oporbe. Naime, pravila i običa­ji parlamentarne demokracije ne daju pobjedniku sva prava dobitnika, niti poražene svr­stavaju u nemoćne gubitnike, kako je to bilo u jednostranač­koj samovlasti.

Rezultati hrvatskih izbora koliko su znakoviti, toliko su i obvezujući. Slobodnom voljom naroda izraženom na najdemokratskiji način što ga poznaje suvremeni svijet: na neposrednim, tajnim, višestra­načkim izborima zakonodavna je vlast (i pravo na određivanje izvršne vlasti) pripala stranci koja je na zastavama svoga programa najjasnije istakla vjekovne težnje hrvatskoga naroda: da bude slobodan i svoj na svome. Da u duhu općeprihvaćenih načela u suvremenu čovječanstvu ima nesputano pravo na nacional­nu samobitnost i neokrnjeno pravo na samoodređenje, koje podrazumijeva pravo na suverenu, samostalnu državu, te na odcjepljenje od drugih naroda i državnih tvorbi ili na udruživanje s drugima u skladu s njegovim životnim interesima. (…)

Međutim, sada kad su izbo­ri iza nas, vrijeme je da sve svoje poglede i misli uputimo prema današnjici, sutrašnjici i budućnosti. Ako smo u svojim demokratskim ciljevima pro­klamirali korjenite promjene u svim sferama duhovnoga i materijalnoga života, to ne znači da smo za rušenje a još manje za razaranje i onoga što ima svoje opravdanje i u demokratskom sustavu, ili što se preinakom može osvrhoviti na opću dobrobit. U ukupnom nasljedstvu od prethodne vla­sti nismo dobili mnogo dobro­ga, ali to ne znači da je sve ono što nam ostavljaju bez ikakve vrijednosti. To proizlazi već od toga što je razdoblje stare vlasti bilo dugotrajno. Pod njenim okriljem patila su, ali i radila i stvarala tri naraštaja. Uz sve promašenosti to mora ostaviti i pozitivne posljedice i tragove koji se ne mogu i ne smiju izvrgavati posvemaš­njem zatiranju.

Problemi s kojima se suočava nova vlast, od mjesnih zajedni­ca i općina, do Sabora, Vlade i Predsjedništva, mnogobrojni su, složeni i zamršeni. Ona će morati u kratkom roku usporedno rješavati mnoge probleme od životne važno­sti koji su druge europske i zapadne države riješile prije pola stoljeća ili čak prije pola tisućljeća. Da spomenemo samo glavne: vlasničke odnose i gospodarski život; ustavni poredak pluralističkoga civil­noga društva s primjerenim državnim ustrojem po uzoru na zemlje slobodnoga svijeta; osuvremenjivanje i revalori­zaciju javnih službi, osobito znanosti i kulture, školstva i prosvjete, zdravstva i socijalne skrbi, upravnih službi i javnih djelatnosti (informatika, novi­narstvo, RTV) itd. (…)

Ne smijemo podcjenjivai opasnost

Prva i najvažnija zadaća nove demokratske vlasti u Hr­vatskoj po mome osobnome osvjedočenju morala bi biti stvaranje svih duhovnih, mate­rijalnih i pravnih pretpostavki za osjećaj pravne građanske i nacionalne sigurnosti svih njezinih građana, za mir i po­vjerenje među njima. Ne samo veliki scenaristi iz suprotnih naročito hegemonističko unitarističkih i dogmatskih tabora, nego i svi oni za proš­lost vezani ljudi koje zbunjuju demokratska kretanja i običaji na koje nisu navikli, čine i činit će sve da osujete oživotvo­renje naših ciljeva, da koče i kompromitiraju uvođenje poretka pravne države, reda, rada i morala. Srećom za nas, ali i za njih to će i sami morati ubrzo shvatiti da opće unutar­nje i međunarodne okolnosti, osobito posvudašnji neizbje­živ slom realsocijalističkog sustava čine njihove scenarije jalovim povijesnim anakroniz­mom. To, naravno, ne znači da smijemo podcjenjivati opasnosti od različitih oblika prijetnji, ucjena pa i provoka­cija što gotovo svakodnevno dolaze iz protuhrvatskih i protudemokratskih jazbina i stožera. Naprotiv, to nas mora još više poticati da svi zajedno, i svaki pojedinačno, činimo sve da razum, sloboda i napredak pobijede strasti, mrakobjesje i nazadnost.

Štovane gospođe i gospodo!

Nove prilike, a pogotovo velike društvene i političke promje­ne, uvijek zbunjuju pa i pre­senećuju ljude. U njihovim se mislima isprepliću i sukoblja­vaju zanosne nade i zloslutne tjeskobe. Naše prvotne zadaće moraju biti da promišljenim koracima i odlukama zako­nodavne, izvršne i sudske vlasti svim građanima i svojim državljanima osiguramo: normalne uvjete za slobodno poduzetništvo i stvaralaštvo, pravnu i građansku sigurnost, rad, štednju i slobodan život u civilizacijskom poretku po uzoru na demokratske države suvremenog svijeta.

Mi nikome ne možemo i ne želimo jamčiti neku apsolutnu jednakost ili opće socijalno blagostanje bez obzira na sposobnosti i radne rezultate. Mi tek želimo stvoriti jednake pretpostavke za sve, bez ikak­ve diskriminacije, ali tražiti podjednaku odgovornost od sviju u ispunjavanju zakonskih obveza i u poštivanju pravnog poretka. S tim u vezi htio bih istaći da ne računamo ni na kakvu političku “solidarnost”, već naprotiv na stvaralačku, principijelnu kritiku, kako iz klupa saborske oporbe tako i iz intelektualnih redova na svim područjima društvenog i intelektualnog života. Ne želimo stvarati niti poticati podaničke poslušnike, inte­lektualne dodvorice i laskave karijeriste, niti zaslijepljene političke protivnike ili bespo­moćne mrzitelje, već odgovor­ne profesionalne intelektualce i znanstveno stručne ustanove koji bi kritičkim i pozitivnim intelektualnim stvaralaštvom pridonijeli blagostanju svog naroda i općem boljitku druš­tva u kojemu žive i djeluju.

U sklopu svega rečenoga odlučno odbacujemo svaku pomisao o navodnom dopu­štanju revanšizma ili revan­šističkog duha u bilo kojem području života.

Provedba normalnoga prijeno­sa vlasti, tj. zamjene politič­ko-djelatničkoga (funkcio­narskog) sloja dosadašnjega jednostranačkoga ustroja, ne može se smatrati nikakvim re­vanšizmom. To, dakako, vrijedi i za debirokratizaciju državne uprave u modernizaciji i demo­kratizaciji suvišnih ustanova i prekobrojnih državnih službe­nika. Sve promjene moraju se provoditi uz dosljedno pošti­vanje načela pravne države, a svi kriminalni postupci i prekoračenja ovlaštenja bit će podvedeni pod zakone pravne države.

Fenix-magazin/MD/Dr. Ante Nazor

 

Pogledajte drugo

PETRINJU OPET TRESE: Umjeren potres od 3,7 po Richteru probudio stanovnike Petrinje poslije ponoći

Umjeren potres od 3,7 po Richteru dogodio se u četvrtak 32 minute poslije ponoći s …