„Reč domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku“, naziv je male, ali izuzetno značajne knjižice hrvatskog književnika i autora hrvatske himne Antuna Mihanovića (1796.-1861.), pisane na kajkavskom književnom jeziku, koju je bečkim i gradišćanskim Hrvatima u petak navečer u Hrvatskom centru u Beču predstavio zagrebački prof. dr. Alojz Jembrih, povodom obilježavanja 200 obljetnice njenog prvotiska. Govorio je o Mihanovićevom životnom i stvaralačkom opusu, Mihanoviću kao jezikoslovcu, te prvom austrijskom konzulu u Beogradu, pa potom u Solunu, Smirni, Carigradu i Bukureštu.
– Ideje iz Mihanovićeve knjižice objavljene 1815. godine u Beču da je pravi temelj prosvjećivanja u podizanju domorodnog jezika utrle su put zagrebačkim Ilircima, Gaju, Draškoviću i drugima koji su kasnije razvili program Hrvatskog narodnog preporoda“, rekao je prof. Jembrih dodavši kako je njome Mihanović u to vrijeme htio razbuditi narodni ponos i svijest, kako čovjek samo na vlastitom jeziku može izreći sve što želi. Napomenuo je da autor knjižice, čiji se jedini primjerak čuva u zagrebačkoj knjižnici Metropolitani, tvrdi da se „samo na materinskoj riječi može stvarati kultura i suzbijati praznovjerje i zaostalost“.
-Njegovi su pogledi obuhvatili cijelo slavenstvo, ali su se u prvom redu zaustavljali na hrvatskom narodu“, ustvrdio je prof. Jembrih, istaknuvši kako je Mihanović bio „veliki rodoljub i promicatelj hrvatskog jezika na znanstvenoj i javno – upravnoj razini“, koji nije mogao prihvatiti činjenicu da se opći poslovi obavljaju na stranom, tada latinskom, jeziku. Predstavio je Mihanovića i kao uspješnog istraživača indoeuropskog prajezika, čije ga je djelo „Znanostih i narodnoga jezika prijateljem“ objavljeno u Padovi 1818. godine, o srodnosti sanskrta sa slavenskim jezicima, pa tako i hrvatskim, uvrstilo u tu skupinu.
„Mihanović je bio i u austrijskoj diplomaciji od 1836. do 1858. godine i prvi je austrijski konzul u Beogradu, a potom je bio konzul i u Solunu, Smirni, Carigradu i Bukureštu. Umirovljen je 1858 kao ministarski savjetnik i do smrti je živio u Novim Dvorima kraj Klanjca“, rekao je prof. Jembrih. Oštro je kritizirao hrvatsku Vladu i nadležne institucije da nisu prepoznale zasluge ovog hrvatskog velikana i autora domoljubne pjesme „Horvatzka domovina“, koja je postala temelj „Lijepe naše“, današnje himne RH i u spomen na Mihanovića dostojno uredili Nove Dvore, koji bi, prema njegovom mišljenju, mogli postati „europska kulturna i turistička meka“.
Zanimljivo predavanje o Antunu Mihanoviću i promociju njegove knjižice, koja je obilježila hrvatsku povijest, organizirao je Hrvatski centar u Beču u suradnji s Maticom Hrvatskom u Austriji. Prof. Jembriha je predstavio Petar Tyran, glavni urednik Hrvatskih novina i kurator Hrvatskog centra u Beču.
Snježana Herek
