Foto: Hina

Donosimo tri glavne točke prijepora: Još nema dogovora među članicama EU-a o izaslanim radnicima

Ministri rada zemalja članica nisu se u ponedjeljak na sastanku u Luxembourgu nakon prvog kruga rasprave uspjeli dogovoriti oko promjene direktive o izaslanim radnicima, ali estonsko predsjedništvo ne odustaje te će do kraja dana izići s novim kompromisnim prijedlozima kako bi se postigao dogovor.

Na sastanku se ne očekuje formalno glasovanje, ali ako na kompromisni prijedlog estonskog predsjedništva ne bude previše primjedbi, moguće je da ministri daju zeleno svjetlo za početak pregovora s Europskim parlamentom o tom pitanju. Ovoga tjedna očekuje se da će na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta biti izglasano stajalište parlamentaraca za te pregovore. Postigne li se dogovor među zemljama članicama onda se stvaraju uvjeti za početak pregovora između Vijeća i Parlamenta, dva zakonodavna tijela u Europskoj uniji.

Tri su glavna točke prijepora oko kojih još nema dogovora: prva je na koliko dugo može biti poslan izaslani radnik. Komisija predlaže da se to ograniči na 24 mjeseca, ali Francuska, Njemačka, zemlje Beneluxa i Austrija zauzimaju se da se to ograniči na 12 mjeseci. Drugo sporno pitanje kada bi se počela primjenjivati izmijenjena direktiva. Francuska želi da se počne primjenjivati dvije godine nakon usvajanja, Komisija predlaže tri godine, a istočne članice pet godina.

Treća točka prijepora je pitanje vozača. Zemlje Višegradske skupine te Portugal i Španjolska boje se negativnih posljedica za svoje vozače. Tu je riječ o kabotaži, pravu obavljanja prijevoza putnika i robe na području jedne države. U Europskoj uniji je to liberalizirano pa je prijevoznicima iz jedne države članice dopušteno obavljanje kabotaže na području druge države članice najčešće pod istim uvjetima kao i domaćim prijevoznicima, dok se prijevoznici izvan EU smatraju stranim prijevoznicima. Međutim, ovdje je sporno da li vozač španjolske tvrtke kada prevozi robu između dva mjesta u Francuskoj treba biti plaćen po španjolskim ili francuskim standardima.

Već 18 mjeseci zemlje članice pokušavaju postići dogovor oko promjene direktive na snazi od 1996. godine. Međutim, u vezi s tim nastala je podjela na istočne i zapadne članice, s tim da su i Španjolska i Portugal na strani istočnih članica, uglavnom zbog pitanja vozača.

Francuska najviše inzistira na promjeni direktive, a ima potporu i drugih zapadnih članica jer jeftina radna snaga iz novih članica ugrožava konkuretnost njihovih poduzeća.

Prema prijedlogu Komisije, izaslani radnik treba imati istu plaću i iste radne uvjete kao i radnici u zemlji primateljici, dok je po sadašnjim pravilima radnik najčešće plaćen prema standardima zemlje iz koje dolazi.

Time bi tvrtke iz siromašnijih članica izgubile konkurentsku prednost i ne bi mogle dobivati posao u bogatijim članicama, a što bi negativno utjecalo i na zaposlenost.

Prema europskom zakonodavstvu, izaslani radnik se definira kao “zaposlenik koga je poslodavac privremeno poslao u drugu zemlju članicu radi pružanja usluga”. U 2015. u Europskoj je uniji radilo 2,05 milijuna izaslanih radnika.

Najviše radnika upućuju Poljska, Njemačka i Francuska, dok Njemačka, Francuska i Belgija privlače najviše izaslanih radnika iz drugih zemalja.

Fenix-magazin/IM/Hina

Pogledajte drugo

ZABRINUTOST UNWTO-a: Novi sojevi koronavirusa ‘održavaju’ ograničenja putovanja u svim regijama svijeta

Novi sojevi koronavirusa ‘održavaju’ ograničenja putovanja u svim svjetskim regijama, pri čemu ograničenja još uvijek …