Ovo je dirljiva priča dvoje ljudi kojih je spojila opaka bolest i dirljiv čin kojim je spašen jedan život. U njihovoj priči, baš je slučajno da Goran iz BiH-e nepoznatoj mu Hrvatici u Njemačkoj spasio život i tako posve slučajno potvrdio onu staru izreku: Tko kome, nego svoj svome!
Iako je život nije mazio i kako je već navikla na udarce sudbine i brojne odigrane utakmice pod nogama, pedesetogodišnja Janja Bročilo iz Neckarsulma se ovog puta susrela sa najtežom utakmicom u svom životu, teškom dijagnozom raka limfnih čvorova u poodmaklom stadiju. Gledajući smrti u oči, osmjehom se rugala sudbini i nastavljala hrabro dalje postavljajući sebi ciljeve do kojih mora doći po bilo koju cijenu s mislima na troje djece među kojima je i maloljetni sin kojeg je trebalo izvesti na put.
Surova realnost i loši nalazi mnogo drugačiji od onih koje je očekivala i na što se pripremala sve više su je vukli na dno gdje je se samo jedno činilo najlakšim a to je „odustati“ . Međutim svjetlo na kraju tunela i novu nadu dao je darivatelj matičnih stanica Goran Mišić koji nije bio niti svjestan važnosti svog čina, ali je jednom biću podario novu priliku za život.
Kada se nakon transplantacije u Heidelbergu uspješno oporavila, Janja je odlučila potražiti donatora. Pročitala je u jednim novinama članak o vatrogascu koji je u Hessenu nagrađen jer je njegovo darivanje stanica spasilo život nepoznatoj pacijentici ne sluteći da je upravo ona ta.
Nakon nekog vremena potrage dobila je podatke o svom donatoru te stupila s njim u kontakt. Prvo što je uslijedilo je bio šok jer donator je bio ni više ni manje nego podrijetlom iz BIH. Da, upravo je to bio četrdesetogodišnji vatrogasac iz Hessena Goran Mišić.
” Netko gore to vidi sve. Kako i kojim riječima zahvaliti čovjeku koji vam spasi život?”, riječi su Janje koja kroz bujicu emocija opisuje svoj dirljivi susret sa Goranom, čovjekom čija je humanost upravo njoj dala priliku da se raduje novim jutrima i nepredvidivosti života.
Upravo ovakva djela poput Goranovog su ono što čuva ljudskost u mračnim vremenima i neka bude poticaj na razmišljanje i dijalog o važnosti doniranja.
Janja je izborila svoju životnu bitku zahvaljujući Goranovoj dobroti, s kojim je kako kaže nakon donacije, sestra po krvi. “Ništa više nije isto kao nekad, Goran mi je dao priliku za novi početak da više volim sebe i mislim na sebe te da se radujem svakom novom danu”, kaže Janja.
Katarina Pejić
