Božić i božićno vrijeme pobuđuju plemenite osjećaje gotovo kod svakog čovjeka. I mladi i stariji rado sudjeluju u izradi jaslica i razmještanju raznih figurica koje čine jaslice. Najbrojnije su figurice one koje najmanje primjećujemo; naime figurice koje predstavljaju pastire. A pastiri, koje jedino spominje sv. Luka, velika su nam poruka i poticaj u autentičnom slavljenju Božića.
Piše: prof. dr. sc. Mladen Parlov
Sv. Luka, evanđelist Gospodinova djetinjstva, opisuje pastirski pohod/poklon Novorođenome: „Anđeo Gospodnji pristupi pastirima i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. Nato im anđeo reče: Nebojte se! Evo, javljam vam Blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama“ (Lk 2, 9-12).
Čim je to izgovorio, piše sv. Luka, anđelu glasniku pridruži se silna nebeska vojska pjevajući ‘Gloria – Slava Bogu’, tj. slaveći Boga i obećavajući mir ljudima koje Bog ljubi. Potom, navodi sv. Luka, anđeli otiđoše od njih na nebo (Lk 2, 15).
Dogodilo se nešto čudno i lijepo: ona natprirodna svjetlost, koja se onako iznenada pojavila i još naglije nestala, ostavila je u pastirskim srcima sjaj ljudske radosti i svjetlo iščekivanja, koje ih potiče da krenu na put do Betlehema. Sjeme riječi koje je u njihova srca posijao Glasnik Gospodnji polako raste u iščekivanju, nadi i znatiželji. Nebeska slava koja se pred njima očitovala, postade im polazišna točka na putu susreta s Novorođenim. I, nastavlja Luka, stanu poticati jedni druge: „Hajdemo do Betlehema. Pogledajmo što se dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin“ (Lk 2, 15). Pastire više ne zanimaju anđeli ni njihove pjesme. Žele se uvjeriti u sadržaj anđelove riječi, žele vidjeti Novorođenče, povijeno gdje leži u jaslama.
Poklon pastira
Pastiri nalaze dijete, povijeno i maleno, djetešce koje izgleda kao bilo koje drugo dijete. Ništa osobito. Ne neko dijete koje isijava zrake svoje božanske slave, kako to znaju naslikati pobožni slikari. Cjelokupna je kršćanska teologija gotovo kroz svu povijest nastojala tumačiti događaj Kristova utjelovljenja i rođenja tako da izgleda što manje „skandalozan“. Suprotno od djeteta kojem anđeli pjevaju uspavanke, pastiri nalaze siromašno dijete iz siromašne obitelji, ubogije u svojem uboštvu, čak i od njihove uboge, pastirske djece. Dijete koje se ne može ni micati jer je povijeno, a umjesto sjajne kraljevske kolijevke, ležaj mu čini tek naramak slame u jaslama. Cilj noćnog hodočašća pastira bila je najnormalnija stvar na svijetu, čak i razočaravajuća zbog svoga siromaštva.
Sve što su našli bilo je tako obično, tako ljudski, ni po čemu se nije razlikovalo od uobičajenih prizora koje susreću iz dana u dan. Ipak, razlika je postojala, a ona se nalazila u činjenici da obećani znak kojeg je anđeo opisao odgovara onome što su pastiri pronašli. Pastiri su povjerovali izgovorenoj riječi. Riječ kojoj su povjerovali okreće ih od neba k zemlji, i dok se nalaze na putu od žarke svjetlosti k tami, od natprirodnog k prirodnome, od osobitog iskustva Nebeskog k zemaljskom i ljudskom, od bogatstva Onoga Gore k siromaštvu ovoga dolje, oni imaju potvrdu: znak kojeg je anđeo navijestio odgovara opisu. I tek sada u susretu s opisanim znakom, čuđenje i divljenje iz susreta s Nebeskim postaje duboka, ljudska, kršćanska radost.
Slaviti Božić znači čuti plač Djeteta koje plače u drugoj djeci, velikoj i maloj
Ne bojte se, hrabri anđeo pastire, javljam vam Blagovijest… danas vam se rodio Spasitelj. U poslušnosti Ocu Nebeskome, Novorođeni je prošao put koji ga je vodio daleko od Oca u tamu ovoga svijeta. Iza sebe je ostavio svemoć i slobodu, a ispred sebe ima nemoć, poslušnost i prisilu. Iza sebe ostavlja Božanski pogled s visine, a ispred sebe ima pogled s križa u pratnji dvaju razbojnika. Iza sebe blaženstvo života s Ocem, ispred sebe zajedništvo s onima koji ne poznaju Oca, koji ga ne žele upoznati, koji ga čak niječu. Eto zbog čega se treba radovati! Božićna je radost plod spoznaje o Božjoj ljubavi, Božjoj brizi za čovjeka i spoznaje dokle seže, dokle je kadra sniziti se ta ljubav.
Nažalost, stazom koja od Boga slave vodi k jaslicama Djetešca, rijetki koračaju i žele koračati. Mnogi nastoje hoditi upravo obrnutim putem: od bijede vlastite egzistencije ide se u potragu za sanjanim ili zamišljenim nebom; nebom kratka užitka ili duga zaborava. Krist za sebe reče da je Put, Istina i Život.
Njegov put samozatajnosti, darivanja, žrtve za drugoga, za brata, čovjeka, naša je kršćanska istina i samo hodeći tim putem naći ćemo život – Krista. Istinski slaviti Božić ne znači samo prirediti lijepe jaslice s raznim figuricama. Slaviti Božić znači čuti plač Djeteta koje plače u drugoj djeci, velikoj i maloj. Slaviti Božić znači tražiti i primiti mir, te ga podijeliti s bližnjim. Slaviti Božić na drugačiji način, znači oduzeti otajstvu Božića njegovo najdublje značenje. Tada se Božić profanira i desakralizira, a time se pretvara u sud i osudu.
Poput pastira što požuriše k jaslicama gdje nađoše Novorođenoga, i mi kršćani potecimo ususret čovjeku, bližnjemu, potrebnome i u njemu ćemo susresti Njega, Emanuela, koji želi biti s nama Bog, koji želi biti Bog za čovjeka, naš Bog. I samo ćemo tada smjeti gledati u Boga. Gledati Boga u čovjeku i čovjeka u Bogu.
Fenix-magazin/MD/prof. dr. sc. Mladen Parlov
Cijeli tekst objavljen je u tiskanom izdanju Fenix Magazina….
Uz brojne druge zanimljivosti iz Njemačke, Austrije i Švicarske, u novom broju pronađite i rubriku zabave, zdravlja te enigmatiku…
Želite li se pretplatiti na tiskano izdanje hrvatsko-njemačkog mjesečnika Fenix Magazin, možete to učiniti:
putem e-maila: revelin.media@gmail.com
telefonom: +49 (0) 69 34 878 1400
faksom: +49 (0) 69 34 878 1409
ili putem linka ONLINE PRETPLATA
