Don Ivan Bodrožić svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije je nedavno boravio u Mainzu gdje je uz fra Antu Bilića vodio hrvatske vjernike kroz blagdansko vrijeme. Don Bodrožić je bio urednik Vjesnika Splitsko-makarske nadbiskupije, tri je godine bio voditelj biskupijskog ureda za medije, nakon čega je nastavio školovanje na Sveučilištu Santa Croce u Rimu, gdje je i diplomirao u veljači 1994. Za svećenika je zaređen 1994., a u rujnu iste godine upućen je na poslijediplomski studij Patrologije na Patrističkom institutu Augustinianum u Rimu. Magistrirao je 1997., a doktorirao 2000. godine. Danas surađuje na katoličkom radiju, u Glasu koncila, ima svoje web stranice, pomaže katoličkim medijima i piše kolumnu za katolički medij iz Sarajeva.
Zapravo ste dugo u medijima. Što mislite, kamo danas idu hrvatski mediji?
Mislim da ne zadovoljavaju određene profile onog što bi se očekivalo u medijima. Čovjek bi trebao saznati kvalitetnu informaciju, kvalitetno se informirati, pa i duhovno se uzdizati. Mediji su danas previše komercijalizirani, previše je interesnih sfera. Kad imate pristranu informaciju ne može istina doći do izražaja. Da bi se se mogao kvalitetno pratiti medij, čovjek mora imati neku vrstu distance, znati koji cilj taj medij ima, a to je velik posao. Umjesto da vam netko olakša taj posao kad imate medij, on vam ga otežava. Tko plasira informaciju s kojim ciljem itd.
Jesu li mediji previše zašli u površnost informacija koje donose?
Medij danas mora imati 4 S da bi se čitao. Sport, seks, skandal i spektakle. Ako toga nema malo tko čita taj medij, a to je površno. Ljude se bombardira naslovima, podnaslovima, fotografijama, malo toga ima u sadržaju, zato medij ostaje površan. Jedan američki sociolog je rekao kako mediji postoje da bi se ljudima skrila istina. Jer, ne dobire se do bitnih životnih problema, ne poručuje se ljudima da o njima razmišljaju nego ih se zabavlja kako bi im se odvukla pažnja. To je isto kao kad pasu bavite kost, pa se on oko nje hvala, a meso netko drugi jede. Oni koji vode sudbine naroda, koji imaju velike, vlastite interese, kroz medije puste površnosti da se ljudi njima zabave, serviraju im skandale na koje gube vrijeme i energiju, a pravo odlučivanja o bitnim, strateškim stvarima života, odlučivanja i vrijednosti, uzimaju oni koji misle da imaju pravo na to. Oni odlučuju, rade programe, planove, ne za dobrobit društva, nego sebe. Narod kojeg se to i tiče je u potpunosti isključen iz svega toga.
Mislite li da se može nešto promijeniti po tom pitanju?
Moglo bi se ako bi ljudi drugačije pristupali medijima, no oni se zadovoljavaju površnosti. Da ljudi sami traže ozbiljnije sadržaje, tad bi vlasnik medija trebao paziti na to da ljudima da ono što traže, očekuju i što doista trebaju u životu. Kako se često dogodi da moćne korporacije posjeduju medije, njima uopće nije stalo koliko će ljudi kupovati novinu, oni od toga ne žive, oni jednostavno žele plasirati svoj način i svoju predodžbu života, ideologiju. Žele stvarati mentalitet kojeg su oni sami odredili, pa se slika medija teško može promijeniti.
Primjerice, u doba Domovinskog rata sam bio u Italiji na studiju. Pratio sam talijanske medije koji su pisali o ratnim događanjima. Slobodno mogu reći da jedan prosječan Talijan iz svojih medija nije mogao razumjeti što se događa u Hrvatskoj, koja je preko puta. To je velika tragedija. Danas to možemo preslikati i kod nas, mediji koji daju vijesti o događajima u svijetu, o bitnim problemima, pružaju tek frizirane informacije koje su interesne. Običan čovjek ne može saznati istinu.
Don Damir Stojić je jedan od svećenika koji nema dobar odnos s medijima. Često mu se izjave izvlače iz konteksta, prvo o trudnoći kod silovanih žena, a zadnje su ga prozvali zbog izjave o legalizaciji abortusa. Što vi mislite o tome?
Trebalo bi razlučiti više stvari: što je on točno rekao i je li to istina. Pitanje abortusa se se favorizira. To ostaje tragedija naroda i za budućnost. Današnja znanost može dokazati da je abortus ubijanje jednog život ljudskog bića. Nitko nema snage priznati da je to veliki grijeh i tragedija. Mediji su skloni izmanipulirati nakanu onoga što je don Stojić rekao. Uvijek se može neki element istrgnuti iz konteksta i zaobići bit stvari. Da bismo nekoga razumjeli trebamo znati što je htio reći, ne što je htio time poručiti.
U kakvom smjeru i prema čemu ide Hrvatska?
Gay partnerstva, abortusi, mislim da ne ide prema pravoj budućnosti, nego nekom standardiziranju i kopiranju nečega što postoji u zapadnoj Europi. Interesne sfere zakonima žele izaći ususret malom broju ljudi, na vrlo neprimjeren način. Niti sa zakonom niti bez njega ne možemo drvo proglasiti kamenom i kamen drvetom. Ako se zna što je obitelj, ako se zna da nema niti jednog čovjeka koji je nastao iz homoseksualnog zajedništva, ne možemo to nazvati stvarnošću. U hrvatskoj postoji dovoljno prava i provedena je sloboda da nitko takve ljude nije kao ljude dovodio u pitanje. Dovedeni su u pitanje kad oni krenu tražiti zakone, prava koja uopće nisu prava. To je kao da sad svaki građanin hrvatske traži pravo biti predsjednik. To nije pravo.
Predsjednički izbori su iza nas. Kandidati su doista bili aktivni, družili se s narodom, spustili se među običan puk. Što sad? Ne bi li se trebali i dalje družiti s narodom, osluškivati ga…?
Naravno, oni su tu radi naroda, kako bi služili narodu. Život s narodom nije samo zadaća Crkve, već svih nas. Trebamo vidjeti probleme i potrebe naroda. Narod mora utjecati na svaku odluku koja se donosi, a bitna je za narod. Nažalost, dogodi se da se narod samo iskoristi za dolazak na vlast. Posluže se ljudima kao odskočnom daskom da preko njihovih leđa i glasova dođu do vlasti, a onda se narod zaboravi. Nadam se da se to neće i dalje događati.
M.D.
