Domovinski pokret podupire stav slovenskog premijera Janeza Janše, koji je u ulozi premijera države predsjedateljice Vijeća EU, iznio posve razuman politički stav o neprihvaćanju masovnog ulaska afganistanskih migranata u Europsku uniju i logično protivljenje novom ‘humanitarnom’ koridoru.
Zanimljivo je da bogate arapske države, poput Saudijske Arabije ili Ujedinjenih Arapskih Emirata, uz to što su spremne priznati talibanski režim, ne pokazuju spremnost prihvatiti niti jednog afganistanskog migranta, slično kao i još neke države, nepotpisnice UN-ove konvencije o izbjeglicama – Oman, Bahrein, Kuvajt ili Katar.
Hrvatska je tijekom velikosrpske agresije devedesetih, svjedočila bolnom iskustvu prognaništva pa je logično da osjećamo empatiju prema ljudima u nevolji. Međutim, tu postoji i velika razlika, s obzirom na to da je svojedobni status prognanih Hrvata bio privremen, a vojno sposobni muškarci aktivno su sudjelovali u obrani naše države, što je dovelo do pobjede i povratka nakon Bljeska i Oluje. Naše su prognanike, uglavnom žene, djecu i starce, susjedne i prijateljske države poput Mađarske i Slovenije te drugih zapadnoeuropskih država, poput Njemačke i Austrije, primile otvorena srca i uz iskrenu solidarnost, a privremeni dolazak Hrvata u njihove sredine nije izazivao nikakav kulturološki šok… Naši su se prognanici od najezde velikosrpskih agresora sklanjali što bliže, da se svojim domovima mogu vratiti što prije, dok Afganistanci bježe što dalje od svoje domovine, bez ozbiljne namjere da se u nju vrate.
Od svih afganistanskih izbjeglica, UAE su primili jedino bivšeg predsjednika Ašrafa Gania, koji je pobjegao sa 169 milijuna dolara u gotovini, dok sirotinju u najvećoj mjeri prima Iran, koji je, paradoksalno, u međunarodnoj izolaciji i pod sankcijama. S obzirom na to da većina europskih zemalja odbija preuzeti odgovornost za smještaj Afganistanaca, zašto bi ih trebala preuzeti Hrvatska, država u gospodarskoj krizi i s previše vlastitih unutarnjopolitičkih problema?
Domovinski pokret smatra da se Hrvatska u odlučivanju o prihvatu migranata iz Afganistana treba voditi primjerom Slovenije, Mađarske i Poljske. Primiti možemo eventualno tek nekoliko pojedinaca, koji su pomagali hrvatskim vojnicima za vrijeme misija NATO saveza u Afganistanu i to uz prethodne stroge sigurnosne provjere. Dopuštanje masovne migracije bila bi kobna pogreška i katastrofa, moguće veća od one koja se događala 2015. godine u vrijeme vlade Milanovića i Ostojića.
O prihvatu migranata iz Afganistana treba odlučiti svaka članica zasebno, i nikako to ne može biti nametanje volje iz Bruxellesa. Hrvatska se treba ugledati u politiku koju vode Janša i Orban – te povesti računa o zaštiti nacionalnih interesa, naših vanjskih granica i sigurnosti svih hrvatskih državljana.
Fenix-magazin/MMD
