Dok se licemjerno mjeri tko je “veći Hrvat”, narod se gura u torove, kultura se proglašava “nekulturom”, a domoljublje pretvara u unosan posao. U tom svijetu etiketa i lažnog morala, mržnja prema Bosni i Hercegovini postala je nova mjera hrvatstva i najunosnija valuta u političkoj trgovini.
Piše: Ljubinko Šipura
Sve češće svjedočimo kako se hrvatstvo mjeri bukom, etiketama i količinom uvreda. Oni koji govore o suživotu i poštovanju drugih, često se nazivaju “daidžama”, “udbašima” ili “Jugovićima”, kao da ljubav prema domovini pripada samo nekima.
Posebno je tužno kad se ta isključivost usmjeri prema bosanskim fratrima – ljudima koji su stoljećima čuvali vjeru i narod kroz skromnost, znanje i dijalog. Oni koji ih danas omalovažavaju, pokazuju koliko su se udaljili od onoga što propovijedaju.
I dok jedni dijele narod i mjere tko je “veći Hrvat”, drugi pod zastavom domoljublja šute kad treba govoriti, a djeluju samo kad ima koristi. Ukralo se i razgrabilo po Hrvatskoj, pa kad sve prođe, pobjegne se u BiH, s praznim riječima i lažnim sjajem o “hrvatstvu”. Domoljublje je mnogima postalo unosan posao, a ne vrijednost.
U takvoj atmosferi, riječ “Bosanac” gotovo je postala uvreda. Nije više “in” reći “ja sam Bosanac”, jer ne daj Bože da netko pomisli kako si manji Hrvat. Bosanski Hrvati imaju svoju kulturu, svoje pjesme, govor i običaje, ali se godinama radilo da se sve to proglasi “nekulturom”. Od bosanske narodne glazbe do sevdaha, sve što ne stane u zadani okvir naziva se “cajka” ili “glupost”.
Mržnja prema Bosni i Hercegovini
Dok se narod prebrojava i svađa, oni koji su najglasnije pjevali “Druže Tito” i imali od toga koristi, danas najglasnije viču “Za dom spremni”. Jer ne daj Bože da se netko sjeti kako su polagali pionirsku zakletvu, pa sad pljuju po onome što su nekad slavili. Ulice se svake četiri godine preimenuju, kao da u Hrvatskoj većih problema nema.
A tko god bi bio spreman na dijalog sa Sarajevom, odmah je “udbaš, komunjara, sotona” i izdajnik vlastitog naroda. Tako se guši svaka ideja razgovora, a mostovi se ruše prije nego što ih itko pokuša prijeći.
Nema što – dobre smo torove dobili, samo ofarbane i maskirane ruhom demokracije. Jer mržnja prema Bosni i Hercegovini, koja je i domovina Hrvatskog naroda, mjeri se obrnuto proporcionalno s domoljubljem o kojem se najglasnije viče
No pravo domoljublje ne traži neprijatelje među svojima. Ono traži poštenje, mir i dostojanstvo i hrabrost da se kaže istina, ma kome god smetala.
Fenix-magazin/MD/Ljubinko Šipura