Miran i tih ali dobar, radišan i jako pošten čovjek. Riječi su to prijatelja koji opisuju karakterne osobine Dominka Mrkonjića, frankfurtskog Imoćanina rodom iz Zmijavaca koji je prije nekoliko dana proslavio 70. rođendan.
Proslavi svog okruglog rođendana Dominko nije želio pridavati neki veći značaj. Tek na nagovor obitelji, a nakon što su ga kćerke Kristina i Ivana nagradile putovanjem i desetodnevnim odmorom u Veneciji, pozvao je najuži krug rodbine i prijatelja te lijepo i dostojanstveno proslavio rođendan kojim je zaokružio punih sedam desetljeća života, od kojih gotovo 50 godina u Njemačkoj.
-Imao sam 21 godinu kada sam iz rodnih Zmijavaca došao u Njemačku. Te davne 1971. godine sam se i vjenčao sa tri godine mlađom suprugom Anom koja je također iz Zmijavaca, priča nam Dominko prisjećajući se prvih dana dolaska u Njemačku.
Prvi posao, i to onaj montažera, dobio je u Bad Mergentheimu u Baden Würtenbergu, gdje je radio kao montažer. Tu je proveo prve tri godine, a onda je odlučio preseliti u Frankfurt. Te 1974. godine je počeo raditi u zračnoj luci u Frankfurtu. Radio je različite ali ne teške poslove. Znao je kao radnik iskoristiti svoja prava i nije se puno, što bi se reklo, „pretrgao“ na poslu. Radio je tako sve do 1998. godine kada je otišao u mirovinu. Razmišljao je tada i o povratku u Hrvatsku, obnovio rodnu kući s bratom i Zmijavcima te kupio stan u Omišu, gdje ljetuje svako ljeto te dolazi za Uskrs i ostale velike blagdane.
Nakon života u Frankfurtu, točnije u gradskoj četvrti Niederrad, kupio je kuću u obližnjem Kelsterbachu. Tu je prije odlaska u mirovinu preselio sa cijelom obitelji, napravio je i nekoliko zasebnih stanova i sad mu je cijela obitelj u blizini. U međuvremenu je dobio i unuka Dominika, koji danas ima 17 godina i koji najčešće prati djeda u njegov omiljeni „Garten“ u Niederradu, gdje Dominko ima i trešnje, jabuke, kruške, šljive, …. te grožđe. Kao u pravom imotskom docu, tu je Dominko zasadio i lozu kujundžušu, od koje je prvi od Imoćana u Frankfurtu (na)pravio svoje vino.
Naravno, napravljene količine vina od ubranog grožđa kujundžuše iz njegova „Gartena“ u Niederradu Dominku nisu dovoljne za podmiriti ni vlastite potrebe, pa u vrtnoj kućici uvijek ima bocu kutjevačke graševine te njemačkog piva. Tek da se nađe za prijatelje koji navrate u popodnevnim satima, kada je Dominko najčešće u svom „Gartenu“.
Za dvije godine, kada, ako Bog da, bude slavio Zlatni pir sa svojom Anom, napravit će, kaže, veću proslavu od proslave 70-tog rođendana i tada će nam ispričati sve zanimljivosti iz svojih „prvih 50 godina“ života u Njemačkoj.
Fenix-magazin/SIM/I.Matić
