Nisam želio sjediti kod kuće i čekati da se nešto dogodi
Iz Hrvatske je u Njemačku došao trbuhom za kruhom. Ne radi posao iz snova, ne zarađuje puno i ne ostaje mu previše ušteđevine na kraju mjeseca. Ali, zadovoljan je jer ima posao. Domagoj Magdić (22) je po zanimanju inženjer prehrambene tehnologije. Rodom je iz mjesta Badljevina u blizini Daruvara. U domovini nije mogao pronaći stalan posao pa je prihvatio priliku da se u Njemačkoj, u Mainzu zaposli kao kuhar u jednom njemačkom hotelu i to za samo 800 eura neto.
– Došao sam prije četiri mjeseca i polako se privikavam na život u Njemačkoj. Volio bih da je drugačije, da sam doma i da imam posao, ali nemam i sad, što je tu je. Nije niti ovako loše – skromno će Domagoj.
Hrvati u domovini misle da je Njemačka obećana zemlja
Prije odluke da dođe u Njemačku, Domagoj se svim silama trudio pronaći posao u Hrvatskoj. Ne samo u rodnom Daruvaru, već i u drugim krajevima. Uspjelo mu je to neko vrijeme u Dalmaciji gdje je ljeti, u vrijeme turističke sezone, privremeno radio na poslovima kuhara i pekara. U njegovoj Slavoniji je, kaže, nemoguće pronaći posao. Kada je vidio da više ne ide, te mu je i najbolji prijatelj otišao u Češku i tamo se zaposlio kao kuhar, Domagoj se odlučio za posao preko granice. – Nisam želio sa svoje 22 godine sjediti kod kuće i ništa ne raditi. U najboljim sam godinama da radim, da nešto učinim od života i želim to iskoristiti najbolje kako mogu – govori.
Nedostaje mi hrvatska opuštenost
Svjestan je da u Hrvatskoj ljudi misle kako je Njemačka obećana zemlja i kako je dovoljno doći da bi zarađivao, posebno u kuharskoj branši. No, u stvarnosti nije tako. Od njegove zarade od 800 eura neto mjesečno, ne ostaje mu previše, tek nekih stotinjak eura ušteđevine. – Radim 150 sati na mjesec, a trenutačno živim s cimerom u hotelu u kojem radim i hotelsku sobu plaćam 200 eura. To je samo dok ne pronađem stan – kaže Domagoj. 
Kada pronađe stan, troškovi stanarine će mu se povećati, pa će se i ušteđevina smanjiti. No, bar ima posao. Uz posao, Domagoj pokušava živjeti onako kako žive mladi njegovih godina. Ponekad izađe u diskoteku, ponekad u neki kafić. U Njemačkoj mu, otkriva, najviše nedostaje društvo, naši kafići, domaća atmosfera i hrvatska opuštenost. Ipak, za sada se ne namjerava vratiti kući u Slavoniju, jer, kaže, bolje ikakav posao, nego nikakav.
