“Hrvati u Vojvodini već dulje vrijeme uveliko skreću pozornost na groteskan prizor nefunkcionalnog doma bana Jelačića, a neizostavno je napomenuti i narušeni turistički potencijal hrvatske zajednice u vezi s ovom znamenitošću”, piše Nikola Puzović iz Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini.
“Naime, naveliko se nalazimo usred turističke sezone koja je u Novom Sadu započela u ožujku kada su uplovili prvi kruzeri s turistima koji pristižu diljem europskog kontinenta, pa i šire. Tijekom prošle 2025. godine u Novi Sad i Petrovaradin pristiglo je više od 52.000 putnika. Mogla je ta brojka biti i znatno veća, no za hrvatsku zajednicu na području Novog Sada i Petrovaradina u okolnostima kakve jesu, ona praktički ništa ne predstavlja. Iako su uložena enormna sredstva u otkup i obnovu rodne kuće bana Josipa Jelačića Bužimskog – ona je godinama zamandaljena.
– S izuzetkom nedavnog provjetravanja doma kao sjedišta imaginarne Zaklade „Spomen-dom bana Josipa Jelačića“, kada je održana izložba opskurne organizacije, a koja je maltene samo predstavka kontinuuma degradacije sakralnoga u sferu profanoga – zarad političkih interesa i zgoditaka u jeku interne predizborne kampanje za najviše zastupničko tijelo zajednice.
Pored tog nedavnog identitetskog dezavuiranja (rashrvaćivanja panhrvatskih etničkih prostora) – nemojmo izostaviti zanemarivanje hrvatske povijesti i kulture u vezi s domom bana Jelačića – što je utjelovljeno kroz postupanje vodstva trenutnog saziva Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV) i Gorana Kaurića. Unutar hrvatske zajednice besjedi se o mnogobrojnim aferama (tzv. „Dvocjevka“!?) – gdje se navodno razotkriva pozadina koruptivnog lanca koji je rezultirao potpunim kulturnim, društvenim, političkim, pa i gospodarskim slomom u kontekstu postojećih i potencijalnih širih aktivnosti hrvatske zajednice na području novosadske aglomeracije.
Individua imena Damir Stanojević, koji je ujedno novosadska ispostava, to jest agitator Gorana Kaurića – stanovite ličnosti čijim džepovima i dalje zveckaju ključevi ove imaginarne petrovaradinske Zaklade, a ujedno i nefunkcionalnog doma slavnoga bana, sred povijesnog središta hrvatskoga etnikuma u Vojvodini (Petrovaradina) – kontinuirano se oglašava i kao samoprozvani dopredsjednik mjesnog odbora DSHV-a Novi Sad, te prednjači sa svojim protuhrvatskim stavovima. Zvuči krajnje morbidno, no o ovome sam već pisao i sve je javno dostupno, a trošiti papir (pa makar i međumrežno) na ovakve destruktivne aktere, doista je suvišno! O tome se može poviše pročitati i u tekstu: „Svehrvatski eruditi“ pod pokroviteljstvom političko-svjetonazorskog interitusa.
Ono što je za lokalne Hrvate identitetski svjetionik ne predstavlja samo problem hrvatske zajednice u Republici Srbiji ili šireg hrvatskog etnikuma, već je ovo problem i za sami Grad Novi Sad, u kontekstu težnji ka ostvarenju potpunog turističkog potencijala, ali i Republike Srbije koja je uložila značajna sredstva, a čija nadležna tijela, odnosno institucije i legislativa ovaj slučaj moraju temeljno preispitati!
Dok riječni kruzeri pristižu i na područje Grada Vukovara koji je glavno podunavsko odredište u Republici Hrvatskoj, istodobno iz matične zemlje pristiže značajan broj posjetitelja u Novi Sad i Petrovaradin. Dok se svega par desetaka kilometara uzvodno, u Vukovaru i Iloku, svaki pristanak kruzera koristi za promociju hrvatske povijesti i punjenje lokalnih proračuna, u Petrovaradinu – rodnom mjestu bana Jelačića – ti isti turisti nailaze na zaključana vrata. To nije samo kulturni apsurd, već i svjesno odricanje od dijela turističkog potencijala koji nam se nudi na samom pragu. U Vukovaru turisti izlaze na organizirane izlete, kao što je to slučaj i u Novome Sadu. Ondje posjećuju Muzej vučedolske kulture, dvorac Eltz i vinske podrume u Iloku – dok u Novom Sadu i Petrovaradinu zahvaljujući zaposjediocima ne mogu vidjeti ništa autentično što pripada hrvatskoj povijesti i našoj zajednici.
S gospodarskog gledišta, nije realizirano apsolutno ništa. Sredstva se prelijevaju nepoznatim kanalima, u široj javnosti nepoznate interesne krugove, a diktat proizlazi iz jednog jedinog centra – u Subotici! Svaki kruzer koji prođe pored zatvorenih vrata Jelačićeve kuće nije samo kulturni poraz, već i izravan financijski gubitak. Dok se u svijetu svaka „opeka” s poviješću pretvara u održiv turistički proizvod, mi u srcu Petrovaradina imamo „investiciju bez povrata“ – zgradu koja umjesto profita i ponosa proizvodi samo prašinu i afere, bez ikakove funkcije”, stoji u tekstu kojeg potpisuje Nikola Puzović (Demokratski savez Hrvata u Vojvodini, Mjesna organizacija Novi Sad-Petrovaradin).
Fenix-magazin/IK
