Premda Izrael i Hamas stalno ratuju već godinama, sadašnja eskalacija po okrutnosti i razmjerima Hamasovih napada nadmašila je sve dosadašnje sukobe. Kako se to moglo dogoditi zemlji koju uobičajeno smatraju vojno i obavještajno/sigurnosno najbolje opremljenom na Bliskom istiku i šire, pitaju se mnogi, uključujući i izraelsku javnost.
Piše: Doc. dr. sc. Jadranka Polović (Glas Slavonije)
Tko je zakazao – Mosad, obavještajna zajednica, vojska, vlada premijera Netanyahua… I odakle Hamasu toliko snage u raketama, sofisticiranoj tehnici i tehnologiji – pitali smo doc. dr. sc. Jadranku Polović, politologinju s Međunarodnog sveučilišta Libertas?
– Zasigurno važno pitanje koje intrigira javnost, a koje je slijedom nevjerojatnih i zastrašujućih zbivanja ostalo bez odgovora. Zaista nije jasno kako je Hamas potpuno neprimijećeno i u takvom obuhvatu napao Izrael, što je definitivno narušilo mit o njegovoj neupitnoj vojnoj nadmoći. Unatoč svim mogućim vojnim prednostima na terenu, u tehnologiji, oružju, 24-satnom nadzoru, obavještajnim i informacijskim sposobnostima, te kontroli nad svim što ulazi i izlazi s malog teritorija Pojasa Gaze, Hamas je Izraelce ipak iznenadio. Riječ je o kolosalnom neuspjehu izraelske vojne obavještajne službe – MOSAD-a, ali i CIA-e, kao i drugih aktera poput Velike Britanije ili čak Rusije koje su takvim podatcima morale raspolagati. Dakle, ovaj dio je potpuno zamagljen, stoga ostaje nejasno kako su borci Hamasa uspjeli nezamijećeni prijeći granicu između Gaze i Izraela i infiltrirati se u desetke vojnih i civilnih lokacija, uključujući 22 grada i naselja. Dakle, uspjeli su uništiti vojne ciljeve i opremu, ubiti i masakrirati zapanjujući broj civila, vojnika, čak i visokopozicioniranih, mnoge ozlijediti te uzeti okvirno 150 taoca, dok Hamas barata s brojkom do 250. Vidjeli smo da čuvena Željezna kupola ne funkcionira, a po prvi put je Hamas ispalio rakete na izraelske zapovjedne centre, što je do sada bilo nezamislivo.
Priprema ove operacije, prikupljanje obavještajnih podataka, obuka tisuću komandosa i prijenos oružja trajali su mjesecima, ako ne i godinama. Iako nema službene poveznice i optužbi s Iranom, ona svakako postoji. U financiranju i obuci Hamasa sudjelovali su zasigurno brojni akteri, često i zapadni, ali treba izdvojiti Iransku revolucionarnu gardu. IRGC su elitne kopnene, zračne i pomorske snage, brojčano znatno manje od regularne vojske, međutim, jedna su od ključnih institucija u Iranu, s mnogo neformalne moći. Sam IRGC je stvorio posebne snage zvane Quds (Jeruzalem), čiji je proračun tajan, a ovoj organizaciji je namijenjena uloga protuobavještajne vojne agencije, za djelovanje izvan državnih granica. Općenito, IRGC još od generala Qasema Soleimania vrlo uspješno širi iransku “meku moć” na Bliskom Istoku, ali i širom svijeta.
Ipak, ovaj Hamasov napad ima važne političke motive i pouke koje treba uzeti u obzir prilikom bilo kakve analize. Naime, vrijedi ponoviti da nastojanje da se razumiju uzroci koji pridonose nasilju ni na koji način ne znače odobravanje napada na Izrael. Frustracija i patnja Palestinskog naroda nagomilana u proteklih 75 godina rezultirala je strašnim nasiljem i okrutnošću. I nova spirala nasilja, bez izgleda da se zaustavi, je pokrenuta. Odmazda Izraela je vrlo agresivna, izvan bilo kakvog međunarodnog prava, što eskalira sukob do neviđenih razmjera.
Tko od sadašnjeg tragičnog sukoba zapravo ima koristi? Vjerojatno Putin, budući da je ukrajinski rat pao nekako u drugi plan… S tim u vezi, osim terorističkog Hamasa direktno uključenog u rat, Hezbolah, Iran, Saudijska Arabilja i drugi koji podržavaju Hamas nisu baš pokazali spremnost da se i sami uključe u sveopći rat protiv Izraela. Kako to objašnjavate? Izrael je bio u pregovorima sa Saudijskom Arabijom…
– Izrael ima dugu povijest sukobljavanja sa arapskim zemljama, svojim susjedima. Prva zemlja s kojima je normalizirao odnose je Egipat, 1980., a zatim Jordan, 1994. godine. U okviru tzv. Abrahamskih sporazuma predsjednika Trumpa, tijekom 2020./21. normalizirani su odnosi sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Bahreinom, Marokom i Sudanom. Najavljeni pregovori sa Saudijskom Arabijom važni su za obje zemlje i u kontekstu planiranog željezničkog koridora koji bi se protezao od Indije preko Bliskog istoka do Europe. Saudijska Arabija je posredstvom Kine u travnju normalizirala odnose s Iranom, a sada je to trebala i s Izraelom. Dakle, pored gospodarskih benefita za obje zemlje, Saudijci su planirali i znatnu vojnu suradnju sa SAD-om kao i pokretanje civilnog nuklearnog programa. Međutim, ovi su pregovori očekivano otvorili i problematiku palestinskog pitanja, što je za Saudijsku Arabiju iznimno važno. Naime, nedavna rasprava u Općoj skupštini UN-a obnovila je prijedlog o stvaranju dviju neovisnih država – Izraela i Palestine. Prijedlog je podržala i Arapska mirovna inicijativa. Palestinci su postavili niz zahtjeva poput odustajanja od izgradnje novih izraelskih naselja, prijenos teritorija iz zone C (pod potpunom kontrolom Izraela) na zonu B (pod palestinskom civilnom kontrolom), i druge. Čak i UAE inzistiraju na prestanku izraelske aneksije dijelova palestinskih teritorija Zapadne obale. Sve to je neprihvatljivo Izraelu.
Nastavak normalizacije u ovim okolnostima nije za očekivati. Naime, u nizu susjednih zemalja održali su se veliki prosvjedi, koji će se i ponavljati, stoga teško da će arapske zemlje, čak i one koje su već normalizirale odnose sa Izraelom, moći nastaviti kao da se ništa nije dogodilo. Ne zato što ne bi htjele, već zbog silnog pritiska bliskoistočne javnosti koja će se uslijed ovih događaja svakako dodatno radikalizirati.
Rusiji ova situacija ide na ruku, medijski je marginaliziran rat na prostoru Ukrajine, time i smanjen interes javnosti. Ali to ne znači da je Rusija sponzor Hamasa. Naime, Rusija nesumnjivo cijeni izraelsku odluku da ne podrži Ukrajinu isporukama oružja. Stoga je za očekivati da će biti suzdržana.
Može li rat Hamasa i Izraela osim potencijalnog širenja sukoba na cijeli Bliski istok ugroziti sigurnost i na starom kontinentu? Koliko je EU spremna na nove izazove, novi val izbjeglica je neizbježan, a povećana je i opasnost od terorizma…?
– Težnje EU-a da postane geopolitički igrač dale su malo rezultata, Europska unija se bori s nizom sukoba u neposrednoj blizini svojih granica. Događaji na Bliskom istoku (bliskom Europi) jasno pokazuju nemoć i nesposobnost EU-a da oblikuje svijet oko sebe. Eskalacija rata između Izraela i Hamasa posljednja je u nizu izrazito opasnih kriza koja je uzdrmala politiku Europske unije i naglasila slabost bloka u obuzdavanju niza sukoba koji bjesne u susjedstvu. Ovaj će sukob potaknuti rasne, vjerske i političke napetosti u Europi, a ako se nastavi rezultirat će novim valom izbjeglica. Teroristička prijetnja je stvarna, što pokazuje situacija u Francuskoj i Belgiji. Hrvatska ima svoje zaleđe u kojem ima jako puno radikaliziranih ljudi, što je za nas ozbiljan sigurnosni izazov.
Geostrateški i geopolitički odnos snaga već je narušen u Ukrajini. Što može mađunarodna zajednica, na koju se svi često pozivaju, učiniti da se rat Hamasa i Izraela što prije okonča i započnu pregovori o mirnom riješenju sukoba i nagomilanih problema u Gazi, Zapadnoj obali…?
– Na žalost, živimo u vremenima u kojima diplomacija nema šansu. Mir nitko ne spominje, međunarodna je zajednica izrazito polarizirana, a komunikacija je nestala. Izrael je objavio rat širokih razmjera, sravnio čitava stambena područja, isključio vodu, struju, obustavio dostavu goriva i hrane, medicinskih potrepština Gazi te naredio potpuno zatvaranje Zapadne obale – mjere koje se mogu smatrati teškim kršenjem međunarodnog humanitarnog prava. Ipak, Izrael dobiva punu potporu europskih vlada, kao i povećanu političku i vojnu potporu SAD-a.
Svakako ima pravo na samoobranu, doživio je strašnu tragediju, ali želja za osvetom ne može biti alat razumne politike. Kako analizirati poruku izraelskog ministra gospodarstva prema kojoj će Izraelci kao taoci te Palestinci kao civilne žrtve biti sekundarni u odnosu na uništavanje Hamasa? Međunarodna zajednica, ako tako nešto još uvijek postoji, nadam se, ne može podržati nasilje nad dva milijuna ljudi, niti može zanemariti njihovo pravo na život, dostojanstvo, slobodu i zaštitu i na neki drugačiji ishod. Da budemo sigurni, svijet se mora pozabaviti ovim problemom kako bi izbjegao ponavljanje sadašnjeg krvavog scenarija.
Fenix-magazin/SIM/ Doc. dr. sc. Jadranka Polović (Glas Slavonije)
