Rat u Ukrajini i dalje bjesni svom snagom. U međuvremenu zaraćene strane pokušavaju nešto ispregovarati, no zasad se konkretan rezultat svodi na to da su se Rusija i Ukrajina usuglasile da je potrebno uspostaviti humanitarne koridore i prekid vatre uz njih, što je ipak prvi znak napretka među dvjema stranama o bilo kojem pitanju, piše Glas Slavonije.
I dok Zapad uvodi do sada najoštrije ekonomske, financijske, političke i svake druge sankcije nezabilježene u povijesti Europe nakon Drugog svjetskog rata, ruski predsjednik Vladimir Putin tvrdi da ruska vojna operacija u Ukrajini ide po planu, odbijajući priznati da je izazvao rat na istoku Europe. Njegova izjava u suprotnosti je s procjenama vojnih analitičara i obavještajaca zapadnih zemalja koji navode da ruska vojska ima goleme organizacijske, taktičke i logističke probleme i uz to nailazi na žestok ukrajinski otpor. Glavni ukrajinski grad Kijev, premda u okruženju sve jačih ruskih snaga, uspješno se odupire napadima s kopna i iz zraka, no situacija na istoku i jugu Ukrajine sve je dramatičnija. O svemu što se događa i razlozima koji su doveli do rata u Ukrajini te narušene sigurnosne situaciji cijele Europe, za ovotjedni Magazin razgovarali su s doc. dr. sc. Jadrankom Polović, politologinjom s Međunarodnog sveučilišta Libertas.
REVIZIJA SIGURNOSTI
S obzirom na to kako se sve razvija i što govori Putin, neke usporedbe s ne tako davnom prošlosti nije moguće izbjeći, naprotiv, reference na 1938./39. u Europi prije početka Drugog svjetskog rata i više su nego alarmantne. Kako se u Europi 21. stoljeća mogao dogoditi jedan ovakav rat koji prijeti eskalirati i preko granica Ukrajine…? Vaš komentar na cijelu tu situaciju…?
– Čak i do izbijanja sukoba na prostoru Ukrajine, kontekst međunarodne stabilnosti, koji se ponekad naziva i razdobljem “dugog mira”, za mnoge analitičare već je godinama jako upitan. Naime, gotovo osam desetljeća od posljednjeg velikog svjetskog sukoba (II. svjetski rat), unatoč brojnim regionalnim krizama, svijet nije pogodio globalni sukob. Međutim, najmanje od kraja 20. stoljeća svjedočimo vrlo zabrinjavajućim trendovima gotovo istovjetnim onima pred Prvi i Drugi svjetski rat.
Međunarodne odnose obilježava rastuća globalna nestabilnost, pa i kaos koji se osobito ogleda u sve učestalijim, šokirajućim sigurnosnim izazovima. Dokazi da se svijet nalazi na skliskom terenu te se kreće prema novom globalnom sukobu bili su vidljivi posvuda – od nove globalne utrke u naoružanju koja je drastično povećala vojne proračune SAD-a (i saveznika), Rusije i Kine; činjenice da liberalne demokracije poprimaju oblike autoritarnih policijskih država; natjecanja i jačanja geopolitičkih napetosti između velikih sila što je pratila neučinkovitost međunarodnih institucija; nemilosrdno širenje globalnih nejednakosti koje slabi i urušava društva Zapada itd… Sada smo zaslugom političara stigli do razdoblja neizvjesnosti, temeljnog obilježja tranzicije unipolarnog u multipolarni sustav. Posljedice ruske intervencije u Ukrajini dodatno će utjecati na europski sigurnosni poredak koji Rusija nesumnjivo želi revidirati. Američka politika sankcija, koju EU slijedi, ostavit će velike posljedice ne samo na Rusiju već i na Europu. Naime, Europa nemoćna da zaustavi ovaj sukob Rusije i SAD-a (NATO-a) na njezinu teritoriju riskira da postane njegova kolateralna žrtva.
Mnogi se geopolitički i geostrateški analitičari, ali i zapadni vojni stručnjaci, pitaju što je zapravo cilj ruskog predsjednika Vladimira Putina, postoji li neki širi tajni plan koji osim Ukrajine uključuje i Rusiji druge susjedne zemlje, kako bi destabilizirao europski sigurnosni poredak…?
– Kao što sam rekla, Putin želi reviziju europskog sigurnosnog poretka uspostavljenog nakon hladnog rata kojim nikako nije zadovoljan. Nakon rušenja Berlinskog zida SAD je stigao do granica Rusije i sada pokušava svoj utjecaj proširiti na prostor Ukrajine, Gruzije i Moldavije. Kada je shvatio da diplomacijom neće postići ciljeve koje je postavio u zahtjevu za sigurnosnim jamstvima, Putin se upustio u krajnje riskantnu vojnu operaciju. Nažalost, vratili smo se geopolitici s početka 20 stoljeća – teoriji Heartlanda, britanskog geografa Sir Halforda Mackindera, dok NATO slijedi strategiju “anakonde” Alfreda Tayera Mahana. Širi ciljevi Rusije uključuju uspostavu ruske interesne zone u postsovjetskom prostoru bez Sjedinjenih Država i Velike Britanije.
FEDERALIZACIJA UKRAJINE
Putin poziva na “denacifikciju i demilitarizaciju” Ukrajine, no ne govori o pripojenju istoka Ukrajine Ruskoj Federaciji…?
– Što se tiče Ukrajine, Rusija i dalje inzistira na “denacifikaciji i demilitarizaciji” te zemlje, sugerirajući time da neće prihvatiti ništa do politički neutralne i demilitarizirane Ukrajine, dakle potpune i bezuvjetne kapitulacije Kijeva. Ipak, planirani Putinov blitzkrieg ne ide bez otpora, zbog čega je pozvao ukrajinske vojne snage da izvrše vojni udar, dakle, očito je da se opredijelio za omiljenu strategiju SAD-a – regime change (promjena režima). Oko Krima, očito više nema rasprave, to je dio koji Rusija smatra dijelom svog teritorija, međutim, priznanje proruskih republika Donjecka (DNR) i Luganska (LNR) ne znači i njihovo pripajanje Rusiji, što upućuje na prijedlog o federalizaciji Ukrajine. To, naravno, ne odgovara Ukrajini, jer bi “specijalni status” ovih republika mogao značiti i pravo veta na sve važnije odluke središnje vlasti u Kijevu. “Denacifikacija” podrazumijeva snažan udar na Desni sektor i bojnu “Azov”.
Dokle bi Putin mogao ići? Postoji li neki efikasan način da se Putin zaustavi ili je ovo početak nepredvidljivih daljnjih događaja, pa i širenja rata, uključujući i najgore scenarije, nuklearne…? Drugim riječima, što sad mogu učiniti UN, SAD, EU, NATO… osim što uvode drastične sankcije? Usto EU ovisi o ruskom plinu pa se i to ukazuje kao problem?
– Posve je očito da Moskva želi instalirati prorusku vladu u Kijevu, a, kako navodi analitičar uglednog National Interesta Mark Episkopos, američka administracija nema ništa protiv, samo želi da taj prljavi posao odradi Rusija. Ne zaboravimo, SAD je nekoliko dana prije sukoba svoje veleposlanstvo prebacio u Lavov. Nesumnjivo, Rusija želi tampon-zonu prema NATO-u koja bi uključila Kijev, te teritorij istočno od rijeke Dnjepar. Nadalje, Kremlj ukrajinski dio crnomorske obale smatra strateški značajnim, stoga bi se tampon-zona mogla proširiti i na južne dijelove Ukrajine, duž Azovskog mora, stvarajući tako kopneni koridor koji povezuje Krim s Donbasom, ali i Rusijom. Odluka o nuklearnom ratu koji je moguć ovisi i o Rusiji i o SAD-u, njihove vojne strategije predviđaju uporabu taktičkog nuklearnog oružja ograničenog dometa. Kao da smo se vratili u 1962. i kubansku raketnu krizu. Iskreno vjerujem da će prevladati razum, dakle diplomacija. Što se tiče plina, ali i pšenice, nije posve jasno ima li EU plan čime će zamijeniti uvoz iz Rusije i sada ratom upropaštene Ukrajine.
NJEMAČKA VOJSKA
Koliko će rat u Ukrajini utjecati na opću sigurnosnu situaciju u Europi, ali i situaciju na tzv. Zapadnom Balkanu, odnosno regiji u kojoj napetosti također ne nedostaje, posebno između Srbije i Kosova, uključujući i stanje u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori…? Posljedice rata su očite i u novoj migrantskoj krizi, priljev izbjeglica već je počeo i u Hrvatsku…
– Prema riječima njemačkog kancelara Olafa Scholza, ruska invazija na Ukrajinu “predstavlja prekretnicu u povijesti našeg kontinenta”, zbog čega nas čekaju povećana ulaganja u obranu i militarizacija Europe. Međutim, rat u Ukrajini vjerojatno je potkopao snove o “neutralnoj Njemačkoj”, jer s obzirom na veličinu njezina gospodarstva u odnosu na susjede, izdvajanje više od 2 % BDP-a za obranu učinit će njemačku vojsku najvećom u Europi, što može dovesti do izazovnog disbalansa među članicama Europske unije.
I, naravno, posljednja faza ukrajinske krize odrazila se i na prilike na Zapadnom Balkanu, obnovila borbu za utjecaj Zapada i Rusije u zemljama regije. Već smo suočeni s velikim migrantskim valom, stoga smatram da sukob treba što prije diplomacijom zaustaviti. To bi trebao biti cilj odgovornih političara, Ukrajinci ne bi trebali napuštati svoju prekrasnu i resursima bogatu zemlju.
Fenix-magazin/IK/Glas Slavonije
