Na folklornoj smotri pod ljetnim nebom, Dobropoljana je ugostila Talijane iz Molisea, pokazujući da su pjesma, običaji i poštovanje prema precima najveće bogatstvo koje možemo dijeliti i s djecom, i s cijelim svijetom.
Piše: Marijana Dokoza
Na jugoistočnim obroncima otoka Pašmana, u podnožju brda Bokolj, smjestila se Dobropoljana. Malo pitoreskno otočko mjesto poznato po ribarima, biciklističkim stazama, predivnim zalascima sunca i, naravno, po folkloru.
Upravo u tom živopisnom mediteranskom ambijentu održana je 22. Međunarodna smotra otočkog folklora u organizaciji Kulturno-umjetničkog društva Bokolje iz Dobropoljane.
Tijekom subote i nedjelje, 12. i 13. srpnja 2025., Dobropoljana je disala u ritmu plesa, pjesme i prijateljstva. Mjesto s nekoliko stotina stanovnika, koje ljeti posjete brojni turisti, pretvorilo se u otočku pozornicu bogate kulturne razmjene i to ne samo domaćih otoka, nego i Italije.
Na smotri se okupilo čak devet kulturno-umjetničkih društava s otoka Silbe i Oliba, Kuu Bezdan, Kud Sv. Nikola Tavelić, Lišane Ostrovačke, Folklorna skupina Kualjske posestrine i pobratini – Kali sa otoka Ugljana, Kud Tribanj – Bila, Livno Kud Cetina.. Posebni gosti stigli su iz Italije. Riječ je o grupi Folkloristico Rintocco Molisano iz Agnonea, iz regije Molise, domovine moliških Hrvata. Bila je to razmjena, ne samo plesnih koraka, već i priča koje traju dulje od smotre.
Zrinka Bačić bila je veza između dva kulturna društva
– Naša suradnja s talijanskim društvom započela je zahvaljujući Zrinki Bačić iz Mrljana na otoku Pašmanu, koja s velikom ljubavlju promiče Pašman i povezuje ga s hrvatskim iseljeništvom, posebice s moliškim Hrvatima, rekla je Nevena Dujmović, predsjednica KUD-a Bokolje.
Upravo iz te povezanosti nastao je i jedan od zanimljivijih trenutaka manifestacije, pobratimljenje KUD-a Bokolje i talijanske folklorne grupe Rintocco Molisano, uz svečano potpisivanje Povelje prijateljstva.
– Upravo zahvaljujući toj povezanosti, na našoj ovogodišnjoj smotri smo se i pobratimili s grupom Rintocco Molisano, što je bio poseban i emotivan trenutak za sve nas, rekla je Nevena.
Scena pod zvijezdama
Svečano otvorenje započelo je dostojanstveno, uz klapu Dalmaticum izvedbu hrvatske himne, a brojne goste su pozdravili načelnik općine Pašman Krešimir Ćosić, domaćini i voditeljica programa Branka Pelicarić. Potom su, redom, folklorna društva izvodila plesove i pjesme koje su pričale priče svojih krajeva o ljubavi, radu, borbi, radosti, o životu kakav su nekada davno živjeli naši stari.
KUD Bokolje, kao domaćini, otvorio je smotru prikazom starih običaja Dobropoljane, među kojima se posebno isticao prizor pranja robe na vali. Bio je to živi podsjetnik na vremena kad su žene prale odjeću uz more, na kamenu, koristeći domaći sapun od maslinovog ulja. Danas gotovo zaboravljena scena, tada je ženama bila svakodnevica.
U Dobropoljani su peračice bile žene koje su redovito prale robu za svoje obitelji, ali ponekad i za druge, često uz simboličnu naknadu. Pranje se obično obavljalo na prirodnim izvorima ili šternama, gdje je voda bila dostupna i čista. Posebno mjesto za pranje u Dobropoljani bio je prostor zvan “na vali”, gdje se moglo sjesti na kamen, nasloniti roba na dasku i ribati sapunom.
-Koristile su se drvene daske, domaći sapun kuhan od maslinovog ulja, a rublje se pralo ručno, uz fizički napor. Ponekad se rublje i tuklo o kamen kako bi se izbila prljavština. Nakon ispiranja u morskoj ili slatkoj vodi, roba bi se nosila kući ili sušila na obližnjem grmlju, ogradi ili konopima, pripovijeda Nevena.
Danas mlađe generacije znaju za ove običaje uglavnom iz priča svojih baka, ali tragovi peračica i dalje su prisutni u jeziku, kulturi i ponegdje u obnovljenim kamenim pojilima ili starim šternama koje su sačuvane kao dio kulturne baštine.
U okviru kulturnih manifestacija, poput Međunarodne smotre folklora u Dobropoljani, običaji poput ovoga sve se češće rekonstruiraju i prikazuju mlađim generacijama kako bi se očuvala svijest o jednostavnijem, ali bogatom načinu života.
Mladi Talijani bili su oduševljeni tim prizorom za njih je to bio pravi prozor u neko drugo vrijeme, ali i podsjetnik na sličnosti među narodima.
Zvona, quadriglie i moliško srce
Talijanska grupa Rintocco Molisano, osnovana 1987. godine, njeguje plesove poput saltarella, spallate i quadriglie, a njihova izvedba obogaćena je elementima narodnog kazališta. Posebnu pažnju izazvala su agnoneska zvona, ručno kovana i duboko simbolična zvuk koji spaja prošlost i sadašnjost, i koji je, te večeri, spajao Italiju i Hrvatsku.
Snažno, iskreno i s ljubavlju, oni su izvodili plesove predaka, odjeveni u bogato ukrašene nošnje koje govore o njihovom podrijetlu.
Susreti i prijateljstva
– Folklor otvara vrata novim susretima i prijateljstvima, rekla je glasnogovornica Rintocca Emilia Poorfililo.
I doista, ova smotra nije bila samo kulturna manifestacija, već životna lekcija o tome što znači poštovati korijene, čuvati naslijeđe i graditi mostove tamo gdje ih drugi još ne vide.
Bratimljenje dvaju društava već je dobilo nastavak. Naime, u listopadu ove godine, KUD Bokolje otputovat će u Molise, domovinu moliških Hrvata, gdje će nastupiti na manifestaciji “Molizaiko 9”, susretu domovinske i iseljene Hrvatske u organizaciji udruga “Jedna Musika” i “Hrvatsko-talijanski mozaik Rim”.
Neno Belan oduševio goste
Zatvaranje ove dvodnevne svečanosti pripalo je Neni Belanu, čiji je koncert pod zvijezdama, tik uz more, okupio generacije. Stariji i mlađi pjevali su uglas, plesali ruku pod ruku, a naši stari rekli bi kako se njihova pjesma čula i preko Pašmanskog kanala.
No, osim zabave, mladi Talijani su bili u obilasku benediktinskog samostana Čokovac i OPG Matulić, a obilazak su organizirali članovi KUD Bokolje. Nevena Dujmović kaže kako su mladi bili oduševljeni sa svime što su vidjeli i doživjeli u ovih nekoliko dana na Pašmanu i okolici.
Bili su oduševljeni i sa starim mlinom ili uljarom u kojoj su im organizatori u večernjim satima priredili odličnu zabavu.
Riječ je o doista unikatnom mjestu od kojeg bi se moglo napraviti pravi muzej koji bi govorio o prošlosti Dobropoljane.
-Moji stari kažu da uljara ima više od 100 godina. Gradili su je naši ljudi iz mista, sve sami, bez pomoći sa strane. Na Tovarima su vukli sabun (pijesak) iz mora i s njim zidali. Dok još nije bilo struje, konji su vukli kamenicu da bi se masline mlile. Kretali su se u krug, a masline su se tako pretvarale u pastu. Ta se pasta zatim stavljala u torbe od ličine koje su ljudi sami pleli od konopa. Te torbe, napunjene maslinovom paštom, stavljale su se pod prešu, iz koje bi se zatim cijedilo ulje, kaže Nevena, kojoj je u organizaciji ovog hvale vrijednog događaja, uz brojne članove KUD-a pomagala i voditeljica KUD-a Sandra Dujmović.
Osim u uljari koja odiše prošlošću, mladi Talijani i njihovi vršnjaci s Pašmana zabavljali su se i u Coco baru, u koji mladi ljudi inače vole zalaziti.
Stariji članovi su prava riznica znanja
KUD Bokolje ima i stručni žiri koji prati nastupe folklora i daje svoj sud, a najbolje šalje na veće smotre.
– Važno je napomenuti i kako imamo i stručni žiri koji prati svaki nastup i daje stručno mišljenje za svako folklorno društvo, dodala je Nevena Dujmović.
Među članovima žirija je i Danijel Šota, predsjednik savez folklornih skupina čuvara tradicijske kulture Lijepa naša, čije ime dodatno dalje značaj svakoj smotri ili folklornom događanju te profesor Jordanko Miloš, Tomislav Ražnjevic. Pobjednički KUD dobit će priliku predstaviti se na jednoj od nacionalnih smotri folklora, što je velika čast i priznanje trudu.
Nevena Dujmović kaže kako je spoj starijih i mlađih ljudi u svakom folklornom društvu odlična i prijeko potrebna kombinacija kako bi se očuvala tradicija. Njihova najstarija članica ima 85 godina i prava je riznica priča i običaja, a najmlađa je Karmen koja ima tri godine i koja će učiti o prošlosti svojih predaka kroz folklor.
– Što zapravo možemo ostaviti mladima, ako ne to što su nam stariji ostavili? Sve što imamo, naučili smo upravo od njih, od njihovih vrijednosti, običaja, pjesama i priča, zaključila je Nevena Dujmović.
Nevena kaže: Na nama je da ih prenesemo dalje i to je, zapravo, srce folklora, međugeneracijsko poštovanje, radoznalost za nečim davnim i ljubav prema vlastitim korijenima.
I doista je tako, jer kad ovako kao u Dobropoljani kroz folklor spojite otoke, sela, mjesta, regije, jezike i narode, onda je to više od tradicije. Onda je to život.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza/ Foto: Fenix (Maja Dešpoja)
