Slušam, zapisujem, smijem se. Ljudi moji, nije to šala, nego istinita priča. Slušam priču osobe koja je rođena kao curica. Rođenje se dogodilo u malom, bosanskom, kršćanskom, katoličkom selu. U obitelji se najprije rodio sin. Nije se puno razmišljalo. Bilo je veliko slavlje. Slavilo se, popilo se, dite je naraslo.
Piše: Fra Jozo Župić
Čak su te godine, 1961., djetetu kupili i dječja kolica. Onda su zaredale curice. Tri curice zaredom. U kući se nije slavilo. Zavladala tuga. Svi su bili žalosni. Kao da curica nije vrijedna. Onda se pojavila jedna baka iz susjedstva. Hrabro je rekla ukućanima rođene curice: “Zauvridno je i žensko dite i treba nazdraviti!”
Onda je dida skinuo bure rakije s tavana. Sto litara rakije čuvao je na tavanu. I uzviknuo: “Proveselimo se svi i nazdravimo u čast rođenja naše curice!”
Poslije toga opet se rodio sin.
A danas, nakon nesretnog rata raselio se narod iz Bosne. Rađaju se djeca u tuđini. Sela nažalost ostaju puta i prazna. Možda se jednoga dana opet vrate u ta sela muški i ženske i uz bure rakije slave rođenje svojih sinova i kćeri, svoje muške i ženske dice?
Fenix-magazin/SČ/Fra Jozo Župić
