Čudesne stvari događaju se samo u bajkama! A što ako bih vam rekao da postoji bajka koja nije napisana u nijednoj knjizi ili ekranizirana na nijednom filmu, već postoji u stvarnosti? Što ako bih vam rekao da možete biti dio jedne bajke, njen glavni junak? Biste li se odvažili ući u svijet jedne bajke? Svijet prepun pustolovina, likova i krajolika?
Ovo je priča o onima koji su to učinili. Nisu oni čudni ljudi, već ljudi koji vole čudne stvari, stvari koje se samo u bajkama nalaze. Bilo ih je stodvadesetitroje iz župe Main-Taunus/Hochtaunus: muškarci i žene, djeca i odrasli, svi su odlučili upustiti se u avanturu; proživjeti, makar na jedan dan, ljepotu nečeg čudesnog. Krenuli su u subotu, 11.07.2015., pod vodstvom fra Filipa Mimice i fra Marinka Vukmana, veoma rano u svijet europske bajke.
Bajke, koja već tisućama godina biva pozornicom najljepših događaja i najznamenitijih ljudi. Bajke, koju ni ono najgore, svi oni ratovi nisu mogli uništiti i potamniti njenu zamamnost i ljepotu. Na samom ulazu u tu europsku bajku nalazi se Njemačka sa svojom vojničkom disciplinom, potom se čovjek spušta u Italiju sa lijepom mediteranskom kuhinjom, prolazi kroz vinom bogatu Francusku, šumovitu Švicarsku, Grčku, zemlju mora i otoka.
Zatim se penje na malo hladnije prostore Rusije, Nizozemske, skandinavskih zemalja, Islanda, a onda opet na sunčani Portugal i Španjolsku pa završava s Austrijom i Engleskom. Granice među ovim zemljama u našoj bajci ne postoje, osim što su isprekidane pustolovinama, Grimmovim bajkama i Zemljom Minimoya.
Bajka i jest bajka jer u njoj svatko postaje glavni junak s onim što se njemu dopada, što je njemu bitno. Tako se svatko mogao pronaći u nekoj od zemalja, bilo na vrtuljcima, brzim i sporim vlakovima, teatrima, svemirskim postrojenjima, šatorima, crkvama i dvorcima, kopnom i morem, jezerima, rijekama, biljkama i životinjama, čudnim divovima i malim patuljcima. Mogao se pronaći i u glazbi, plesu, akrobacijama, trčanju, sjedenju, ležanju na travi.
Mogao je otići daleko u prošlost na šetnju s dinosaurima ili u budućnosti letjeti u svemirskim brodovima, mogao je izabrati šport, kulturu, glazbu i umjetnost, mogao je sudjelovati na velikoj, svečanoj paradi, priređenoj u povodu 40. obljetnice postojanja tog velikog europskog parka bajki…
Vrijeme u bajkama brzo prolazi i dok su se naši junaci dvoumili koju će sljedeću pustolovinu odabrati, sat je otkucao vrijeme za povratak. Nije jednostavno zamijeniti bajku nečim običnim i svakodnevnim, ali je veoma lako zamijeniti to obično bajkom i odlučili smo da ćemo u svom svijetu odsada sve promatrati kroz neku priču, u svemu što radimo u školi, poslu i obitelji vidjet ćemo mogućnost neke pustolovine. Tako će bajka Europaparka trajati cijeli život, a ne samo jedan dan.
