Matica hrvatska za Ruhrsko područje izdala je knjigu naslovom “Živim danas, a jučer želi biti sutra”, što je naslov i vrlo uspješnog istoimenog književnog natječaja za hrvatsku djecu diljem svijeta.
Riječ je o dječjim radovima djece od 1. do 8. Razreda, a koji su sudjelovali na natječaju za djecu i mlade iz domovine i iseljeništva te koji je završio u veljači ove godine, nakon čega se prionulo na izbor radova koji će biti nagrađeni i ući u zbirku pjesme i proze koju potpisuju hrvatski učenici.
Predgovor za knjigu napisala je Zdenka Bilušić, voditeljica Ogranka Matice hrvatske u Šibeniku, a kojoj je prošle godine dodijeljena nagrada za publikaciju “Osvit”, godišnjak posvećen promociji kulturne i prirodne baštine šibenskog kraja.
Zdenka Bilušić je u predgovoru istaknula kako su se djeca bez posebnih ograničenja u dužini priče ili pjesme, s mnimalnim emocionalnim smjernicama kao što su ljubav, sreća, strah i bol, upustila u evokaciju jednog od najtežih životnih razdoblja u njihovim mladim životima – iskustva korone.
– Bogatstvo čvrste potpore doma, institucija i društva općenito, iznjedrili su skladne literarne forme od pjesme do kratke priče, veličajući prve pokušaje kreativnog čina. A oni nisu ni suhoparni, ni nametljivi, dapače, suočeni smo s vrijednim, mudrim i iskrenim zapažanjima koja s lakoćom spajaju duhovnost i realnost, a počesto i duhovitost. Šarmantno, onako kako to samo djeca znadu, uspijevaju oni u svemu naći trunku vedrine pa će tako Korina Kovač iz OŠ,, Antun Nemčić Gostovinski” iz Koprivnice u svojim stihovima zaključiti: “Nešto je ipak dobro bilo / Obitelji je zbližilo, / a to su prirodom šetnje, /nisu više po kafićima kretnje.”.
Ovaj literarni natječaj zanimljiv je ne samo radi tematike koja nas je sve učinio nas izolacionistima i postavio pred nas mnoga sudbonosna i egzistencijalna pitanja, ali i zbog činjenice da ga izdaje Ogranak Matice hrvatske Ruhr područje, napisala je u predgovoru Zdenka Bilušić.
Hrvati, kako oni svojom voljom iseljeni, tako i oni prognani, duboko su svjesni vrijednosti i značaja materinske riječi, te ovakvim projektima pridonose čuvanju i širenju hrvatske riječi i izvan granica domovine. A konačno, u godini u kojoj je nakon duge borbe u Hrvatskome saboru donesen Zakon o hrvatskom jeziku, u kojemu se određuje da je hrvatski jezik službeni jezik Republike Hrvatske i jedan od službenih jezika Europske unije te da je u svojoj ukupnosti i cjelovitosti temeljna sastavnica hrvatskoga identiteta i hrvatske kulture na kojemu se odvija usmena i pismena komunikacija na području javnoga života u Hrvatskoj. Ističe se i posebnost hrvatskoga jezika, odnosno njegova trodioba na tri ravnopravna narječja čakavsko, kajkavsko i štokavsko – od kojih je štokavsko obrazac za standard. Čuvanje narječja Matičina je zadaća i u tom smislu ovaj natječaj je u cijelosti uspio.
Možda se dugo čekalo na Zakon o jeziku ali, kako kaže Ines Borko, učenica 7. razreda Osnovne škole Oroslavje u svojoj pjesmi „Čakan,“ „Stalno nešto čekamo: Stalne neke čekam… Da dojedu prazniki, da završi škuola, ta muka do bola”.Gotovo filozofski slogan natječaja “Živim danas, a jučer želi biti sutra“ djeca su sa, samo njima svojstvenom lakoćom, svježinom i entuzijazmom pretočili u riječ, izrazili misao s puno zanosa i strasti, piše Zdenka Bilušić.
Originalnošću proznog i poetskog izričaja djeca su još jednom potvrdili autentičnost hrvatskog pisma, skladno ga oblikujući i poštujući milozvučnost i ritam materinjeg jezika.
Fenix-magazin/MD
