Danska je lijepa zemlja, bogata i sa zavidnim kulturnim blagom. Ona je poput njezinog slavnog pisca najljepših bajki na svijetu Hansa Christiana Andersena i sama bajkovita. U njoj, po svjetskim mjerilima, žive i najsretniji ljudi na svijetu. A Danci su i veliki domoljubi. Vole svoju zemlju, a sada i ja znam zašto.
Za Fenix-magazin piše: Dr. Jure Burić
Naime, nakon pune dvije godine čekanja u Mostaru gdje su diplomirali na Filozofskom fakultet, moja kćerka i njezin muž nisu uspjeli naći posao u svojoj struci. Nisu ga našli ni u BiH ni u Hrvatskoj, pa su “trbuhom za kruhom” krenuli put Danske. Danas su zadovolji i sretni ljudi. U Danskoj su dobili i sinčića.
Ove je godine njihov sin, a moj unuk, krenuo u danski vrtić. Šalju mi fotografije i pišu kako na jedanaestero dječice paze dvije “tete”. Na poslanim fotografijama su svi nasmješeni i sretni. I dječica i njihove tete. Na stoliću se vidi složeo voće kao u bajkama. Odlaze u prirodu kad god im vrijeme dopušta. Druže se s ovcama i konjima, vozaju na biciklima….Diraju i miluju životinje, upoznavaju ih i o njima uče.
E, ali na stoliću ima još nešto osim ukusne hrane i voća, na stolu je i zastavica Danska. I tu zastavu diraju i miluju. I nju upoznaju. Po fizionomiji tih malih glavica i po boji njihove kože vidim i zaključujem da ih ima s raznih strana svijeta. I svi oni diraju i miluju dansku zastavicu. Tako se svima ta zastavica “usađuje” u njihova mala srca. Pa zar je onda čudo što će i ta djeca kada odrastu biti danski domoljubi? Naravno da nije.
Možda mi u Hrvatskoj nemamo takvoga voća, možda ga ne znamo ili ne želimo tako lijepo složiti, možda nam i standard ne dopušta “jedna teta na šestero djece”, ali konja i ovaca još uvijek imamo. Imamo i zastavica! Pa zašto onda nisu i kod nas te naše hrvatske zastavice na stolićima po našim vrtićima? Je li možda iz razloga da ne bi nekoga povrijedile?!
Mogu misliti kakvih bi se sve natpisa po “hrvatskom” tisku i raznoraznim portalima našlo od ovih “naših” mrzitelja svega hrvatskoga kad bi za taj “eksces” oni doznali.
Sve nam je dobri Bog dao, i prelijepu zemlju i dobre ljude kao i divnu prepoznatljivu hrvatsku zastavu. Pa zašto nam onda nije dao i malo više hrabrosti za iskazivanje ljubavi prema onom što je naše?
Fenix-magazin/ SIM/ Dr Jure Burić
