Sveti Otac Franjo ovlastio je u ponedjeljak, 30. kolovoza 2021. Kongregaciju za proglašenje blaženih i svetih da objavi dekrete o herojskim krepostima troje službenika Božjih među kojima i rođenog Cresanina mučenika fra Placida Cortesea, OFM Conv., objavio je Tiskovni ured Svete Stolice, prenosi KTA.
Papa Franjo odobrio je objavljivanje dekreta tijekom audijencije u koju je primio pročelnika Kongregacije za proglašenje blaženih i svetih kardinala Marcella Semerara. Tako će se fra Placido Cortese odsada zvati časnim slugom Božjim. Sljedeći korak postupka je njegova beatifikacija.
Osim za fra Placida, Sveti Otac odobrio je objavljivanje dekreta i za talijansku laikinju i majku Mariju Cristinu Cella Mocellin (Cinisello Balsamo, 18. kolovoza 1969. – Bassano del Grappa, 22. listopada 1995.) te talijansku laikinju Enricu Beltrame Quattrocchi (Rim, 6. travnja 1914. – 16. lipnja 2012.).
Životopis fra Placida Cortesea
Fra Placido Cortese rođen je 7. ožujka 1907. u Cresu (tadašnja Austro-Ugarska), a ubijen je 3. studenoga 1944. u Trstu. Nakon što je pristupio Redu franjevaca konventualaca, veći dio života proveo u Italiji, osobito u bazilici sv. Antuna u Padovi. Otet je, mučen i ubijen kao žrtva nacizma, slično kao i sv. Maksimilijan Marija Kolbe te mnogi drugi svećenici i redovnici. Zbog toga i drugih sličnosti sa sv. Maksimilijanom naziva ga se i Creskim Kolbeom.
Uz redovite svećeničke obveze i dužnosti sedam godina upravljao je mjesečnikom Messaggero di sant’Antonio (Glasnik sv. Antuna), povećavši mu nakladu s 300 tisuća na 800 tisuća primjeraka mjesečno, bez obzira što se u to vrijeme odvijao Drugi svjetski rat. Fra Placido je osnovao i provincijsku tiskaru da bi olakšao izdavaštvo i još ga više proširio. Napisao je brojne članke, pisma i propovijedi, a često je i fotografirao.
Ostao je uvijek povezan sa svojom domovinom, osobito s članovima obitelji, sestrom i rodbinom u rodnomu Cresu. Blag, jednostavan i osjetljiv za potrebe bližnjih, uskoro je postao idealna osoba za pomoć izbjeglicama, prognanicima, interniranim i zatvorenim osobama na području Veneta. S mrežom suradnika organizirao je i pomagao u spašavanju prognanih Hrvata, Slovenaca, Čeha, Slovaka, Židova, zarobljenih savezničkih pilota i drugih osoba kojima je bila potrebna pomoć u bijegu pred nacističkim progonom.
Dana 13. listopada 1944. dvojica prijatelja i suradnika su ga izdala i predala nacistima. Od tada mu se izgubio svaki trag. Tek poslije nekoliko desetljeća istraživanja otkriveno je da je odveden u Trst u sjedište Gestapa. Bio je povrgnut ispitivanju i okrutnom mučenju, da bi otkrio svoje suradnike. Prema svjedočenju onih koji su ga vidjeli u Trstu, mučitelji su mu iskopali oči i odrezali jezik, ubivši ga mučenjem prvih dana studenoga, u njegovoj 37. godini života. Tijelo mu je vjerojatno spaljeno u obližnjem krematoriju.
Fenix-magazin/MMD/KTA
