Ubojstvo 25-godišnjeg Stjepana Jerkovića u Münchenu šokiralo je brojne Hrvate u Njemačkoj i diljem svijeta. Mnogi njegovi prijatelji iz Münchena i Njemačke su otputovali u Omiš gdje se u subotu, 05. studenog, uprilučuje posljednji ispraćaj.
Od ubijenog Hrvata u Münchenu, čija obitelj živi u Omišu a rodom su iz Zenice, opraštaju se na društvenim mrežama mnogi koji su ga poznavali. Među njima je je Dario Radman iz Frankfurta, otac mladog nogometaša SG-Heustamm-Zrinski iz Heusenstamma nedaleko od Frankfurta koji je po majčinoj strani prvi rođak od ubijenog Stjepana Jerkovića.
Oproštajno pismo Darija Radmana prenosimo u cijelosti:
Osmijeh ovog prelijepog i predobrog dječaka upoznao sam prije dvadesetak godina…Tada je imao samo 5-6 godina i ne postoji nitko tko se nije divio njegovom pozitivnom duhu, njegovom dječačkom šarmu, njegovom simpatičnom i bezazlenom nestašluku i prije svega njegovom kućnom odgoju…
Tada sam još znao da iz tog klinca jednostavno jednom mora izrasti dobar i pozitivan momak…
Godine su prolazile, životni putevi su mnoge od nas iz središnje Bosne odveli na različite strane svijeta…Moj osobni kontakt sa Stjepanovom obitelji koju sam uvijek cijenio i poštivao, je nažalost sveden na minimum. Dugo nisam ni znao da su iz Omiša doselili u München…
Nedjelja prije podne…Vozim se po svog 18-godišnjeg sina koji je za vikend bio kod njegove mame, da idemo na utakmicu koju je taj dan trebao igrati…Telefonski poziv, drhtavi i uplakani glas mog dječaka: “Tata ne moraš dolaziti po mene, tata znaš li tko je umro, znaš li tko je ubijen” ???
Noge su mi se u vožnji odsjekle, čudna neka bol u prsima, praznina i erupcija tuge…Ali razum je hvala Bogu pobijedio…Nazvao sam svog sina i rekao mu da ću ipak doći po njega i da on mora sa mnom na utakmicu…Za par minuta je blijed i uplakan ušao u auto… Ponio je sportsku torbu, ali mi je rekao da neće moći igrati, da nema snage…
Stigavši u klub sjeli smo na terasu popiti nešto… Uskoro je naišao njegov novi trener Ante, mladi čovjek koji za mnoge na prvu ruku djeluje kao jako grub i glasan, ali čovjek velikog srca, zdravog razuma i pozitivnog duha… Rekao sam mu da je moj sin saznao prije nepun sat vremena da mu je ubijen rođak i da on ne može igrati. A onda me je ta Veličina od Trenera i Čovjeka zauvijek kupila s riječima:
“Frane, ti mi danas trebaš, ti si danas u prvih 11… I to ćeš igrati na desnom krilu, i hoću da daš tisuću posto od sebe, hoću da letiš po terenu, to moraš za sebe i za svog rođaka”… Potom ga je njegov trener zagrlio…
Nemoguće je opisati u tom trenutku one suze u očima mog sina jedinca, ali i onu želju da poleti terenom za svog rođaka, kojeg nažalost već jako dugo nije vidio i što je još gore, više nikada neće vidjeti…
A ne znamo ni KAKO ni ZAŠTO ???
Vjerojatno nikada nećemo ni saznati… Svi vi koji ste ovo pročitali, bez obzira koje ste vjeroispovijesti ili nacionalnosti, boje kože itd… Zagrlite još večeras svoju djecu, svoje roditelje, braću i sestre… Budite iskreni prema prijateljima, pravedni prema radnim kolegama…
Jedan mladi život 25-godišnjaka je ugašen zbog zla kojeg ima na sve strane…Jedan osmijeh je zauvijek ugašen zbog besmislene mržnje svuda oko nas…
Stjepane sine, pokoj ti vječni nadam se na nekom drugom i boljem svijetu…Počivao u miru Božjem”, napisao je Dario Radman.
Fenix-magazin/MD/M. Dokoza
