I dok hrvatski nogomet još čeka prijateljski susret dva najveća svoja kluba, u njemačkom Wiesbadenu se odvija priča o zajedništvu, sportu i domoljublju koju vrijedi ispričati.
Piše: Marijana Dokoza
Hrvati već gotovo dva desetljeća čekaju da GNK Dinamo Zagreb i HNK Hajduk Split odigraju prijateljski susret, a odnosi između dvaju najvećih hrvatskih nogometnih klubova i dalje ostaju kompleksni i često napeti. No, iz Wiesbadena stiže priča koja pokazuje kako prava ljubav prema sportu nadilazi sve klupske boje i rivalstva.
Miro Stojčević, rođeni Dinamovac iz Raingaua koji je i u Župskom vijeću HKŽ Wiesbaden, nedavno je darovao deset Adidas original nogometnih lopti SV Hajduku Wiesbaden, klubu koji s ponosom nosi ime splitskog velikana.
– Ja sam Dinamovac otkad znam za sebe. Rođen sam 1973., a već od 1980. godine član sam Dinama. Ali kad je riječ o pomoći, tada više nije važno je li netko Hajdukovac ili Dinamovac, svi smo mi Hrvati, dio iste zajednice, kaže Miro s osmijehom.
Ovaj plemeniti čin nije prošao nezapaženo. Predsjednik Hajduka Wiesbaden, Dražen Puljić, naglašava kako je klub posljednjih godina postao prepoznat kao važan dio hrvatske zajednice u regiji.
– Puno ljudi je prepoznalo naš rad i nagradilo nas. Iza nas je teška, ali uspješna sezona, ostali smo u Kreisoberligi Wiesbaden, dovodimo novog trenera Milana Pavličića, dok Darko Miličić ostaje trener druge momčadi. Planiramo i pojačanja, sedam do osam novih igrača. Cilj nam je stabilizirati klub u ligi i postati primjer drugima, rekao je Dražen Puljić.
No, sportski planovi tu ne staju. S vrhunskim uvjetima i vlastitim prostorijama uz igralište, Hajduk Wiesbaden planira iduće godine osnovati i omladinski pogon. Cilj je omogućiti hrvatskoj djeci iz Wiesbadena i okolice da igraju nogomet i razvijaju se u zdravom, domoljubnom okruženju.
A što na sve to kaže Miro?
– Koliko god se mi šalimo na relaciji Dinamo–Hajduk, to nas zapravo povezuje. Šaljivost i zajedništvo, to se danas ovdje osjetilo. U moje ime, najbolje što čovjek može učiniti je pomoći. Drago mi je da sam to mogao učiniti – poručuje Stojčević.
Predsjednik Puljić dodaje i važnu ulogu Hrvatske katoličke župe u Wiesbadenu, koja je neraskidivo povezana s klubom Hajduk Wiesbaden – rijetka i vrijedna veza u iseljeništvu.
– U Wiesbadenu su Hrvati iz Slavonije, Zagorja, Dalmacije, Bosne, Hercegovine… I svi smo kao jedno. Nema tu mjesta za podjele. Kad se radi za dobrobit zajednice, ime kluba nije važno. Hajduk ili Dinamo – mi pomažemo jedni drugima i to je ono što se računa – ističu Dražen i Miro.
Na kraju, kako je istaknuto i tijekom mise na blagdan sv. Antuna Padovanskog, zaštitnika Hrvatske katoličke župe Wiesbaden, prilikom primopredaje lopti:
„Treba biti čovjek za čovjeka. Sve drugo dolazi i prolazi, ali djela ostaju.“
Ova dirljiva priča iz Wiesbadena potvrđuje da sport može i treba spajati, da hrvatsko srce kuca jednako i u plavom i u bijelom dresu, i da zajedništvo – pogotovo daleko od domovine – uvijek pobjeđuje sve razlike.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
