Kad je 2011. godine izišao film „Contagion“ (Zaraza) redatelja Stevena Soderbergha s najboljim glumačkim imenima, nitko, pa ni sam Soderbergh nije mogao ni zamisliti da će radnja filma jednom biti stvarnost cijelog svijeta.
Film govori o pandemiji virusa koja je izmakla kontroli, u kratko vrijeme se proširila svijetom i oduzela živote velikom broju ljudi, dok se istovremeno skupina liječnika pokušava boriti protiv zastrašujućeg virusa. No, film je film, završi nakon sat-dva vremena, još neko vrijeme gledatelja ostavi pod dojmom, pa idemo dalje.
Virus današnjice, famozni Covid-19, ne prolazi. Štoviše, čini se kao da mu nema kraja, a svijet ništa drugo ne radi, nego se bavi njime i razmišljanjima koje nove mjere uvesti, koje postrožiti, a koje popustiti.
Korona je izvukla sve najgore iz čovjeka
Narod je frustriran, ogorčen, nepovjerljiv. Zapravo, korona je izvukla sve ono najgore iz čovjeka. Stariji ljudi gledaju sa strahom prema mladima jer, kako kažu ljudi iz Stožera, mladi su neodgovorni, ne poštuju mjere, prenose viruse. Mladi su pak ljuti na Stožer i zabrane koje gledaju kao udar na svoju mladost. I stariji i mladi djelomice su u pravu, jer dok se stariji boje za vlastiti život, mladi ne mogu shvatiti kako žarišta korone mogu biti restorani i kafići koji provode higijenske mjere, dok su primjerice trgovine pune ljudi koji ne drže distancu, ili pak kad liječnici ženi koja je bila u kontaktu sa zaraženom osobom odrede kućnu samoizolaciju, ali ne i njezinom suprugu.
Cijela ova situacija počinje pomalo djelovati kao nekakvo kolektivno ludilo. Da vam je netko prije godinu dana rekao kako ćete nositi maske, držati distancu, trebati propusnice za odlazak iz mjesta u mjesto, kako ćete mjesecima svakodnevno na televiziji gledati i po nekoliko puta dnevno „izvanredne vijesti“ u kojima će vas ministar obavještavati koliko je zaraženih i umrlih, kako će se iz dana u dan mijenjati mjere, odredbe i kazne koje će vas snaći ako ne poštujete neku mjeru, kako će uživanje u kafiću, restoranu ili nekom drugom opuštajućem mjestu zamijeniti pogled na Covid redare, mislili bi kako je taj koji vam to govori „sišao su uma“.
Zabrane…
I ne samo to! Svatko ima svoju teoriju zašto se korona događa svijetu, zbog čega se uvode određene mjere, kako to da su neke od mjera nerazumljive. Argument takvim teorijama često daju i same gradske i državne vlasti. Primjerice, u Berlinu su Gradske vlasti zabranile noćni rad kafićima i restoranima, a Upravni sud odredbu ukinuo jer nije našao valjani razlog za zabranu rada. To „hoće-neće“ odgovornih ljudi koji bi trebali dati narodu sigurnost i uvjeriti ih da je dobro ono što rade, unosi u narod „crv sumnje“.
Razloge zbog kojih je narod nezadovoljan, a nije sam virus, mogli bi nabrajati unedogled. No, jedna rečenica starice koja je nedavno došla na nedjeljnu misu na hrvatskom jeziku u jednom njemačkom gradu, najbolje opisuje situaciju u svijetu. Žena je na ulazu u crkvu izrekla svoje ime djevojci koja je provjeravala popis onih koji su se tu nedjelju prijavili za dolazak na misu. Potom je prišla drugoj djevojci koja je držala dezinfekcijsko sredstvo za ruke. Starica je pritom rekla: „Što sam doživjela u ovih svojih devedeset godina, da me u crkvi umjesto svete vode dočeka nekakva dezinfekcija“.
Kakav nas još scenarij čeka? Tko zna!
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
