Dejan Lovren postao deseti hrvatski nogometaš pobjednik Lige prvaka

Branič Liverpoola Dejan Lovren postao je deseti hrvatski nogometaš koji je osvojio Ligu prvaka od proglašenja hrvatske neovisnosti.

Prije njega naslov prvaka Europe osvojili su Alen Bokšić, Zvonimir Boban, Davor Šuker, Dario Šimić, Igor Bišćan, Mario Mandžukić, Luka Modrić, Ivan Rakitić i Mateo Kovačić.

Bilo je hrvatskih nogometaša koji su osvajali europski naslov i u bivšoj državi. Robert Prosinečki je kao član Crvene zvezde slavio u Kupu prvaka u svibnju 1991. Beogradska momčad Bariju je nakon jedanaesteraca pobijedila Olympique Marseille 5-3 (0-0).

Lovrenu je to bilo drugo finale Lige prvaka. Prošle godine mu to nije uspjelo nakon što je Liverpool u finalu izgubio od Real Madrida, no u drugom pokušaju je stigao do slavlja.

Luka Modrić je apsolutni hrvatski rekorder sa četiri osvojene Lige prvaka, a sve četiri je osvojio u dresu Real Madrida (2014, 2016, 2017, 2018). Mateo Kovačić ima tri europska naslova, također u dresu ‘Kraljevskog kluba (2016, 2017, 2018), dok je Dario Šimić dva puta bio prvak Europe u dresu Milana (2003, 2007).

Prvi hrvatski nogometaš koji je osvojio Ligu prvaka bio je Alen Bokšić u dresu Marseillea 1993. kad su Francuzi u Munchenu na Olimpijskom stadionu slavili protiv Milana 1-0 golom Basilea Bolija u 43. minuti. Bokšić je igrao cijeli susret, a bilo je to prvo izdanje ‘Champions league’. Bokšić je u finalu igrao i četiri godine kasnije s Juventusom. Zanimljivo, na istom stadionu, no Juve je izgubio od Borussije Dortmund sa 1-3.

Identičan učinak kao Bokšić, dva finala i jedan naslov ima i Zvonimir Boban. Bivši kapetan ‘Vatrenih’ s Milanom je osvojio europsku krunu 1994. u Ateni deklasiravši Barcelonu 4-0. Godinu dana kasnije ‘Rossoneri’ su ponovo stigli do finala, no u susretu igranom u Beču slavio je Ajax 1-0.

Aktualni predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza i najbolji strijelac u povijesti hrvatske reprezentacije Davor Šuker okitio se naslovom prvaka Europe 1998. u dresu Real Madrida nakon pobjede protiv Juventusa 1-0. Šuker je ušao u igru u 88. minuti umjesto Predraga Mijatovića.

Uslijedile su dvije europske krune Daria Šimić, koji je bio pobjednik Lige prvaka s Milanom 2003. protiv Juventusa (3-2, jedanaesterci), te 2007. protiv Liverpoola (2:1). Međutim, Šimić je oba finala pratio s tribine i nije bio u krugu kandidata za nastup.

Nije nastupio niti u finalu 2005. u kojemu je Milan izgubio od Liverpoola. U tom finalu nakon čudesnog preokreta Redsa slavio je Igor Bišćan koji je utakmicu pratio s tribina. Talijani su vodili 3-0, no Liverpool je u drugom poluvremenu uspio izjednačili, a potom i nakon izvođenja jedanaesteraca slaviti.

Mario Mandžukić je osvojio Ligu prvaka 2013. godine u dresu Bayerna pobijedivši na Wembleyju Borussiju Dortmund sa 2-1. Mandžukić je tada postao prvi Hrvat koji je zabio zgoditak u finalima Lige prvaka, a ukupno šesti hrvatski nogometaš koji je osvojio to najelitnije europskog natjecanje. “Super Mario” je zabio gol za 1-0 u 60. minuti.

Iduće godine Luka Modrić je s Real Madridom osvojio prvi od četiri europske titule. U finalu igranom u Lisabonu ‘Kraljevski klub’ je nakon produžetaka pobijedio Atletico Madrid sa 4-1. Upravo je Luka asistirao Sergiu Ramosu u trećoj minuti sudačke nadoknade za 1-1 i produžetak u kojem je Real zabio još tri gola.

Iduće sezone europska kruna je pripala Barceloni. Katalonski velikan je u finalu slavio protiv Juventusa 3-1, a Rakitić je postigao vodeći pogodak na utakmici u 4. minuti, postavši tek drugi Hrvat koji je zabio u finalu Lige prvaka nakon Mandžukića. Rakitić je postao i prvi hrvatski nogometaš koji je s dva različita kluba osvojio Ligu prvaka i Europsku ligu nakon što je u najmasovnijem eurokupu slavio u dresu Seville 2014. Kasnije mu se pridružio i Mateo Kovačić.

Posljednje tri godine europski naslov je osvajao Real Madrid s hrvatskim dvojcem Modrić – Kovačić. Real je 2016. u Milanu nakon kaznenih udaraca pobijedio Atletico Madrid, godinu dana kasnije u Cardiffu Juventus sa 4-1, a lani u Kijevu Liverpool sa 3-1.

Još sedam hrvatskih nogometaša je poraženo u finalima.

Ivica Olić nastupio je u dva finala Lige prvaka i oba finala je izgubio igrajući za Bayern. Prije devet godina u susretu protiv Intera igrao je do 83. minute, a talijanska momčad slavila je 2:0. Dvije godine kasnije je u finalu protiv Chelseaja ušao je u igru u produžetku, a Englezi su slavili nakon izvođenja jedanaesteraca. Olić je promašio udarac s bijele točke i uz Bastiana Schweinsteigera postao tragičar finala. Oba finala s Bayernove klupe je pratio Danijel Pranjić.

Do finala Lige prvaka stigli su i Boris Živković, Marko Babić i Jurica Vranješ s Bayer Leverkusenom 2002. U završnom ogledu igranom u Glasgowu pobijedio je Real Madrid sa 2-1.

Igor Tudor stigao je do finala Lige prvaka 2003. s Juventusom, no u dvoboju igranom na Old Traffordu slavio je Milan boljim izvođenjem jedanaesteraca.

Dado Pršo bio je jedan od najboljih igrača Monaca na putu do finala Lige prvaka u sezoni 2003/04. Ipak, u finalnom susretu igranom u Gelsenkirchenu sa 3-0 je slavio Porto prevođen Joseom Mourinhom.

HRVATSKI IGRAČI U FINALIMA OD NEOVISNOSTI

1993. ALEN BOKŠIĆ (Marseille)

1994. ZVONIMIR BOBAN (Milan)

1995. Zvonimir Boban (Milan)

1997. Alen Bokšić (Juventus)

1998. DAVOR ŠUKER (Real Madrid)

2002. Boris Živković, Marko Babić, Jurica Vranješ (Bayer Leverkusen)

2003. DARIO ŠIMIĆ (Milan), Igor Tudor (Juventus)

2004. Dado Pršo (Monaco)

2005. IGOR BIŠĆAN (Liverpool)

2007. DARIO ŠIMIĆ (Milan)

2010. Ivica Olić, Danijel Pranjić (Bayern)