Dario Holenda, umirovljeni hrvatski časnik, hrvatski branitelj i pripadnik jedne od najelitnijih postrojbi Hrvatske vojske legendarne 2. gardijske brigade „Gromovi“, povodom obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja te 22. obljetnice vojno-redarstvene operacije “Oluja”, se prisjeća najtežih godina hrvatske države, u kojoj su hrvatski branitelji bili vođeni idejama slobode.
Branitelji su hrvatskom narodu darovali slobodu, a je li ovo danas država za koju su se borili, Holenda kaže:
Teško je uspoređivati ideje koje su nas hrvatske branitelje vodile tijekom Domovinskog rata s trenutnim problemima s kojima se susreće hrvatsko društvo.Mi hrvatski branitelji smo prije svega bili vođeni idejama slobode, državne nezavisnosti te uspostave punog državnog suvereniteta na cjelokupnom državnom teritoriju koji je bio okupiran. Mi smo svoj cilj, uz osobnu žrtvu, ostvarili i hrvatskome narodu darovali slobodu.
Mi smo Hrvatsku vidjeli kao “ponosnu i lijepu”, međutim činjenica je kako političke i gospodarske elite nisu bile na visini zadaće i kako su mnogi od njih ispred općih interesa bili vođeni idejom osobnog interesa i punjenja vlastitih džepova. Osim toga vidimo kako poneki, a tu prije svega mislim na onih onih “20% koje je Tuđman definirao, a koji nisu prežalili Jugoslaviju” koji zloupotrebljavaju alate koje dopušta demokracija poput slobode govora i mišljenja kako bi podvalama i krivotvorinama omalovažili veličanstvenu Oluju i cjelokupni Domovinski rat. Dok s druge strane ta ista ekipa svim silama pokušava onemogućiti suočavanje s komunističkim zločinima i svim onim komunističkim nasljeđem koje i danas osjećamo u hrvatskom društvu. Pod “komunističkim nasljeđem” mislim na nepotizam, korupciju, političko kadroviranje i selektivno pravosuđe.Neshvatljivo je da nakon 26. godina hrvatske nezavisnosti mi još uvijek raspravljamo o potrebi uklanjanja trga maršala Tita kada je opće poznato kako je Josip Broz Tito bio protivnik hrvatske državne nezavisnosti i kako je upravo raspad komunizma na istoku Europe stvorio preduvjete za slobodnu i nezavisnu Hrvatsku.
FM: Koliko se osobna iskustva jednog branitelja mogu dramatično razlikovati od onoga što većina doživljava kao službenu verziju Domovinskog rata?
Razlika je u tome što smo mi branitelji bili izloženi pogibelji i svaki od nas morao je iznaći osobne duhovne i fizičke snage kako bi nadvladao sve stresove. Nemoguće je riječima opisati situaciju u kojoj se u jednom trenutku boriš s neprijateljem “prsa u prsa”, u drugom daješ ranjenom kolegi prvu pomoć, a u trećem moraš ispinjavati zapovjed nadređenog. To su ogromni napori koje mnogi nisu uspjeli savladati i teško su se nosili s tim aspektom rata. Danas mnogi olako shvaćaju i omalovažavaju žrtvu hrvatskih branitelja, a ja sam siguran da mnogi od tih kritičara ne bi gurnuli mali prst tamo gdje smo mi hrvatski branitelji gurali svoje glave. Dodatan aspekt lošije percepcije o Domovinskom ratu su nažalost opet političke elite nakon 2000-te koje unatoč potpisivanju Deklaracije o Domovinskom nisu onemogućile kriminalizaciju Domovinskog rata,nego su poput Stjepana Mesića u Haagu izravno optuživali prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana. Na svu sreću sudac Theodor Meron je otklonio sve lažne konstrukcije i službeno Hrvatsku i Domovinski rat oslobodio svake krivnje.Danas jedino još “20% onih koji nisu prežalili Jugoslaviju” imaju još nešto za reći protiv Oluje i Domovinskog rata. Mi to moramo na demokratski način istrpiti i protiv podvala odgovarati činjenicama. Oluja je bila veličanstvena operacija koja je prouzročila minimalan broj civilnih žrtava, pa ne bi Amerikanci na West Pointu proučavali Oluju da ona nije vrhunski vođena i provedena.
FM:Što Vam je najemotivnije ostalo u sjećanju? Što nikad ne možete zaboraviti?
Najemotivnije mi je ostalo u sjećanju kada smo kao nenaoružani 1991. godine stali nasuprot čitavoj sili željeza i baruta kojeg je srbijanski neprijatelj imao u izobilju.Taj optimizam, nesebično žrtvovanje i domoljublje ostalo mi je u trajnom sijećanju. Najteže su mi pala stradanja suboraca poput pukovnika Predraga Matanovića u Oluji i Srećka Detelbacha mladića od 18 godina koji mi je iskrvario na rukama na Božić 1991 u Pakracu. Predrag Matanović je bio jedan od najboljih i najhrabrijih zapovjednika u 2. gardijskoj brigadi teško je ranjen u ogorčenim borbama koje smo vodili prvoga dana Oluje nadomak Petrinje. Iako je već bio ranjen u ruku Predrag Matanović nije želio napustiti bojište nego je ostao sa svojim ljudima.To je primjer nesebičnosti, požrtvovnosti i hrabrosti kojeg bi mnogi u Hrvatskoj trebali slijediti. Na žalost Predrag Matanović je poginuo u trenutku kada smo razrađivali taktiku kako odgovoriti na tešku situaciju u kojoj smo se našli i trpili velike gubitke zbog jakog granatiranja i nemogućnosti probijanja linije u Češkom Selu.U našoj neposrednoj blizini palo je četiri, pet granata i jedan geler je pogodio Predraga Matanovića te je on podlegao ranama.
FM: Oluja već godinama stvara tenzije između Srbi i Hrvata. Srbi nikako da se pomire da su izgubili? Što Vas kao branitelja, tu najviše rastužuje ili ljuti?
Srbi me toliko ne zabrinjavaju jer oni su izgubili rat, i ne samo da su izgubli rat, Oluja je srušila san o Velikoj Srbiji i mit o nepobjedivosti srbijanske vojske i Hrvatsku vojsku afirmirala kao regionalnu silu koja je spremna odgovoriti na sve izazove. Tako da mi je logično da oni u Srbiji negoduju na našu proslavu Oluje. Više me zabrinjava “20% onih koji nisu prežalili Jugoslaviju” i koji uz političku podršku prije svega ljevice pokušavaju omalovažiti žrtvu branitelja i pod izgovorom nekog hipermoralnog humanizma manipulirati žrtvama te tako dovoditi u pitanje Oluju. Dok recimo s druge strane uopće ne postavljaju pitanje zbog čega srpska manjina na okupiranim područjima u Hrvatskoj nije pristala na integrciju u hrvatski državu što bi zasigurno spriječilo stradanja na obje strane.Tih “20%koji nisu prežalili Jugoslaviju” samo spominju srpske žrtve u Oluji dok se uopće se ne dotiču 174 poginula hrvatska vojnika i 1100 ranjenih u toj operaciji.Pa tko je pobio te ljude i u čije ime?
FM: Jeste li zadovoljni statusom kakav hrvatski branitelji danas imaju?
Evo Vlada Repubilke Hrvatske je upravo u Kninu uoči Dana pobjede i domovinske zahvalnosti donijela novi Zakon o hrvatskim braniteljima. Ministar Tomo Medved radi odličan posao i mislim da je dobar ministar branitelja prije svega jer je osigurao pristojnu komunikaciju s hrvatskim braniteljima. On je čista suprotnost besprizornom Predragu Matiću koji nije znao odgovoriti na probleme hrvatskih branitelja jer nije htio “staviti svoja jaja na klin”, kako je sam rekao, za one koji neće nikad glasovati za SDP.
FM: Kakav je osjećaj doći u Knin na Oluju?
Sjajan je osjećaj doći u Knin za Oluju, ali i u bilo koji drugi grad koji je u Oluji oslobođen.Taj dan mi branitelji prisjećamo se veličanstvene pobjede i osobne žrtve i to domoljublje želimo podijeliti sa svim hrvatskim ljudima. Taj dan slavi se domoljublje ali i hrabrost i umjeće hrvatske vojske koja je u par godina od slabo naoružanih civila postala dobro opremljena i uvježbana vojska koja ima svoju glavu i rep. Oluja je potvrdila hrvatski vojnički genij i dokazala kako se unatoč početnoj inferiornosti uz mudro vodstvo može postati pobjednik. Ako smo pobjedili u Domovinskom ratu mislim da možemo dobiti svaku drugu bitku, bila ona gospodarska ili neka druga. Hrvati osim što su dobri ratnici oni su i dobri radnici jer budimo na čisto Hrvatsku je branilo radništvo i seljštvo.Stoga se nadam kako će naša Domovina unatoč svim nedaćama ipak jednoga dana postati “ponosna i lijepa” upravo onako kako su je zamišljali oni koji su je stvarali.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
