Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek u subotu je izrazila sućut obitelji u povodu odlaska tog dugogodišnjeg suradnika Ministarstva kulture i medija, vrsnog povjesničara umjetnosti, predanog konzervatora, ustrajnog istraživača, kompetentnog predavača, nadarenog  fotografa.

“Nemoguće je nabrojiti sve prostore zaštite spomeničke i kulturne baštine te sve neistražene kutke povijesti umjetnosti kojima se Miljenko Domijan suvereno kretao i trajno obilježio svojim brojnim doprinosima”, istaknula je.

Miljenko Domijan (Rab, 1946.) djelovao je kao ravnatelj Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zadru, pomoćnik ministra kulture i glavni konzervator, vodio je brojne kampanje podmorskih arheoloških istraživanja, skrbeći se o stručnoj obnovi, konzervaciji i odgovarajućoj prezentaciji.

Domijanov rad na restauriranju Apoksiomena

Obuljen Koržinek podsjetila je na njegov rad na restauriranju i muzealizaciji brončane antičke skulpture Apoksiomena u Malom Lošinju.

Radio je na obnovi najvažnijih hrvatskih baštinskih objekata, vodio i sudjelovao u brojnim stručnim tijelima i povjerenstvima, a osim zaštite kulturne baštine, skrbio je i za njezinu prezentaciju na domaćoj i inozemnoj sceni, pa su nezaobilazni njegovi doprinosi organizaciji brojnih velikih izložbi.

Angažman na evakuaciji i zaštiti neprocjenjive kulturne baštine tijekom Domovinskog rata 

„Posebno priznanje i zahvalnost zaslužuje Domijanov angažman na evakuaciji, pohranjivanju i zaštiti neprocjenjive kulturne baštine tijekom Domovinskog rata, a potom rad na poratnoj obnovi razrušenih objekata”, istaknula je ministrica Obuljen Koržinek.

Domijan se nakon raznolike i uspješne službene karijere tijekom koje je obnašao brojne odgovorne funkcije, nikada nije umirovio – ni formalno, ni stvarno, nastavio je istraživati, otkrivati, dokumentirati i prezentirati, ostvarivši tako zavidan stručno-znanstveni i fotografski opus.

„Kao višegodišnji predsjednik i član raznih stručnih povjerenstava pri Ministarstvu kulture i medija uvijek nam je bio nadasve dragocjen savjetnik i nepresušan izvor znanja. Njegove stručne procjene, širina intelektualnih interesa i suvereno kretanje beskrajnim prostorima hrvatskoga kulturnog krajolika trajno su obilježili brojne naše projekte”, dodala je.

Ni teška bolest, ističe ministrica kulture, Domijana nije spriječila da radi i stvara te je prije svega nekoliko mjeseci svojem rodnom Rabu poklonio dragocjeni relikvijar za pohranu relikvija sv. Marina, koje su također zahvaljujući njegovoj istraživačkoj znatiželji ponovno ugledale svjetlo dana.

„I po rasponu djelovanja, i po širini vidika, ali i po dubini interpretativnih uvida, on je bio jedinstvena pojava i možemo biti ponosni što smo ga imali. Kao izdanak svoga mediteranskog zavičaja, baštinio je njegovo prirodno i duhovno bogatstvo, stilsku raskoš i obilje, no prije svega potrebu za ljepotom”, ocijenila je.

„Cijeloga života tragao je za ljepotom prirodnih oblika i ljudskih artefakata, a kada je nije nalazio oko sebe, sam ju je stvarao svojim istančanim okom i dubokim senzibilitetom. Pamtit ću ga po mnogo čemu, ali ponajprije kao neumornog tragača za ljepotom”, istaknula je ministrica Obuljen Koržinek.

Smrt Miljenka Domijana, napomenula je, najsnažnije pogađa njegovu obitelj i prijatelje, ali njegov odlazak bolno doživljava i kulturna javnost u kojoj ostavlja veliku prazninu, „koju ćemo puniti sjećanjima, ljubavlju i poštovanjem.”

Domijan je studirao likovnu umjetnost na Pedagoškoj akademiji u Rijeci, a na zadarskom Filozofskom fakultetu povijest umjetnosti i filozofiju. Od 1968. vanjski je suradnik na Zavodu za zaštitu spomenika kulture, nakon diplome 1972. konzervator pripravnik, a od 1976. postaje ravnatelj Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zadru te devedesetih glavni konzervator u Državnoj upravi za zaštitu spomenika kulture i prirode.

Na čelu Povjerenstva za obnovu kupole šibenske katedrale sv. Jakova

Zaslužan je za evakuiranje i pohranjivanje vrijedne sakralne pokretne baštine na području Zadarske nadbiskupije, fizičku zaštitu graditeljskih spomenika, a vodio je i obnovu mnogih važnih graditeljskih spomenika u Zadru, posebno u zaleđu.

Djelovao je i u obnovi na drugim  područjima, u Dubrovniku je vodio Stručno savjetodavno povjerenstvo s UNESCO-ovim predstavnicima, a u Šibeniku predsjedao Povjerenstvom za obnovu kupole katedrale sv. Jakova.

Sudjelovao je u nizu velikih projekata, izložbi, prezentacija hrvatske kulturne baštine, objavljivao stručne tekstove i članke i za svoj rad višestruko je nagrađivan u inozemstvu i Hrvatskoj, među ostalim nagradom „Vicko Andrić“ za životno djelo.

Fenix-magazin/SČ/Hina