Koliko god neki poricali, tvrdim da je mjesto rođenja izuzetno važno. Jer, čovjek može promijeniti sve, pa i ime, čak i spol, ali mjesto rođenja ne može. Mjesto rođenja je ono što “udari pečat” na čitav život.
Svaki pedalj zemlje na ovome svijetu ima svoje običaje i kulturu koji se prenose s koljena na koljeno. Hercegovina je poznata po izuzetno vrijednim, inteligentnim, izdržljivim i snalažljivim ljudima.
Njezin kamen se urezao u karakter svakog njenog čovjeka. Po njemu od djetinjstva skakućemo bosi kao po kakvoj svili. Nema domaćinstva u kojem nema smokve, raštike, a kadulja i Gospina trava su dio naše terapije za sve bolesti.
Najkvalitetnija vina nastala su na hercegovačkom kamenu i kršu. Rakija je “univerzalni lijek” za sve bolesti; od glavobolje, grlobolje, oteklina, trovanja želuca, alergije – za sve je dovoljna kapljica rakije.
Ako si sretan nazdravljaš rakijom, tugu ćeš ublažiti rakijom. Peksimeti, uštipci, šape, milibrod su neizostavni na trpezama pri većim okupljanjima. Pršut, sir iz mijeha i kajmak su najosnovnija spiza. Ovdje se drži do blagdana i obiteljskih okupljanja kad god to prilike dopuste. Blagoslov polja je neizostavan dio tradicije. Ganga i bećarac su također dio naših običaja. Svaki gost, dobronamjerni putnik i namjernik će biti dočekan i počašćen!
Zašto sve ovo spominjem!?
Zato što nam ” u goste” dolaze nepozvani gosti. Zovu se migranti! Ovih dana ti isti gosti rade strašne zločine u našem okruženju.
“Iskaču” od svuda. Niti imamo prihvatnih centara u Hercegovini, niti bilo čega što bi im moglo pomoći, ali oni jednostavno kao da ih je netko prosuo na ovo tlo.
Nikomu nije svejedno. Upadaju u kuće nasilnički, zlostavljaju, siluju, zastrašuju. Narod masovno iskazuje nezadovoljstvo zbog takvog ponašanja migranata.
Sad se vratimo na ovo mjesto rođenja, odnosno kulturu i običaje s kojima ljudi žive i koje ako negdje krenu nose sa sobom. Migranti ti “naši gosti” su “svjetlosnu godinu” po svemu različitiji od nas. Jednostavno to je dio njihovog običaja, kulture i načina života! Njihov prvi susret s civiliziranim ostatkom svijeta je počeo nasilničkim i grubim ponašanjem prema ženskom rodu. Tu su svakako neizostavna grupna silovanja.
Nemoguće je ostati suzdržan kada znaš da takve osobe hodaju i borave u tvom gradu ili tvojoj ulici. Mi i oni smo dva različita svijeta – nespojiva.
U zemljama iz kojih dolazi ova “raskalašena ekipa” je u tradiciji “igra” koja se zove “Taharrush”.
“Igra ” se otprilike tako da na javnoj površini/mjestu grupa mlađih muškaraca opkoli djevojku/ženu i seksualno je uznemirava trgajući s nje odjeću,grubo je dodirujući…..i na kraju opljačka”.
Dok se kod njih “slavi” taj način “igre” kroz Taharrush i prenosi generacijama kod nas osim što se takvo nešto slično svrstava u strašan čin, kazneno djelo,ni u ludilu nije “igra za muškarce”.
Kod nas u Hercegovini su se mladi i sposobni muškarci zabavljali na posve drugačiji način u igri “Kamena s ramena”.
To je bila igra s kamenom koji je išao s ruke na ruku, a ne ženom kao kod njih. U toj igri nisu ni sudjelovale žene već su bile u publici, a svaki muškarac/ natjecatelj se trudio što dalje dobaciti kamen kako bi pokazao svoju snagu i sposobnost s kojim bi kasnije zaštitio ženu.
Razlike ogromne, zar ne!? Kamena s ramena se tek još neki sjećaju,ali još uvijek postoje manifestacije kako u Hercegovini,tako i u Zagori gdje se godišnje okupljaju ljudi i drže to od zaborava.
Bez obzira na to što to više nije tako učestala igra, njen smisao je i dalje prisutan na ovom tlu, a to je da muškarac svojom snagom štiti ženu! I kao takav zaštitnik to sebi ima za obvezu bilo gdje da ga sutra život odnese….. Upravo tako i oni svoj “Taharrush” nose sa sobom, odnosno njegov smisao, a to je igranje s ženama i zlostavljanje žena!
Igra je počela, a tko će odgovarati za posljedice!?
