Posljednji mjeseci bili su iznimno teški za njemačkog pisca i redatelja hrvatskog podrijetla Daniela Hadrovića. Dijagnosticirana mu je sarkoidoza.
Kako je za Fenix-magazin.de potvrdio sam Hadrović, riječ je o rijetkoj autoimunoj bolesti za koju nema jedinstvenog lijeka i ne zna se zašto do nje dolazi. Uz to, simptomi su takvi da mogu proći mjeseci, ponekad i godine, dok liječnici ne utvrde da je baš riječ o toj bolesti.
Prema definiciji liječnika, sarkoidoza je multisistemska granulomatozna bolest nepoznate etiologije koju karakterizira nakupljanje T-limfocita i fagocita u zahvaćenim organima, te nestanak normalne građe tkiva.
Prije nego je dobio dijagnozu sarkoidoze, Daniel Hadrović je prošao brojne pretrage od krvnih do rendgenskih snimaka, a u jednom trenutku su liječnici, zbog natečenih limfnih čvorova, čak pomislili da ima rak u terminalnoj fazi.
-Bilo je to jako teško vrijeme, nisam znao što mi se događa, a nisu znali niti liječnici. Bojao sam se najgoreg ishoda, kazao je Daniel Hadrović u razgovoru za Fenix-magazin.
Tjednima je noću imao povišenu temperaturu, a danju je ostajao bez zraka i imao osjećaj gušenja. Ponekad bi mu noću oteklo lice, a često je ostajao bez snage i nije mogao hodati. Izgubio je na tjelesnoj težini, osjećao umor, pojavio mu se kašalj, otežano je disao…
– Ponekad nisam mogao prehodati niti 50 metara bez stanke, otkriva Daniel.
Mjesecima je posjećivao brojne liječnike, mnogi su bili specijalisti, ali niti jedan nije znao što mu se događa. Sve dok jedan mladi liječnik opće prakse nije posumnjao baš u sarkoidozu.
-Moj dobar prijatelj koji radi na odjelu radioonkologije u jednoj od frankfurtskih bolnica, poslao me je tom liječniku koji ima oko tridesetak godina i jedini je posumnjao u sarkoidozu, otkriva Daniel.
Mladi liječnik je Danielu dao uputnicu za detaljnu kontrolu u laboratoriju i tražio da ga testiraju na IL-2R, odnosno, signalizaciju receptora interleukina-2 (IL-2R) koji regulira toleranciju i imunitet.
-Taj IL-2R je kod mene bio četiri puta veći od normalnog. Bio je to najbolji znak da je doista riječ o sarkoidozi. Kako sam imao jako otečene limfne čvorove svugdje po tijelu najprije su posumnjali na rak, ali kad se pokazalo da je sarkoidoza, bilo mi je lakše. Jedan liječnik mi je rekao kako je jako teško ustanoviti sarkoidozu, kaže Daniel.
Prilika za novi život
Iako će trebati vremena da se izliječi, Daniel kaže kako mu je laknulo kad su shvatili da nije rak.
-Kao da sam dobio priliku za novi život. Sarkoidoza se može liječiti. Istina, trajat će mjesecima, uzimam lijek kortizon, ali nadam se da će biti ponovno sve u redu, kaže Daniel.
Misli kako mu je sarkoidoza došla uslijed jakog stresa koji je jedno vrijeme imao na radnom mjestu. Opravak će, kaže Daniel, trajati mjesecima, ali kad se oporavi, planira putovanje u Hrvatsku te nove filmske projekte.
-Čovjek nikad ne treba odustajati od svojih želja, ma kako se činilo loše u nekom periodu života. Život doista može biti lijep, život je važan, shvatio sam to kad sam doznao da nemam smrtonosnu bolest i da je život preda mnom, iskreno je kazao Daniel Hadrović.
Prve priče nastale u očevim Križevcima
Inače, Daniel Hadrović je rođen u Frankfurtu. Podrijetlom je iz Križevaca odakle mu je pokojni otac. Svojedobno je za Fenix-magazin.de otkrio kako su prve njegove priče nastale upravo u Križevcima u koje je obitelj ranije često odlazila.
Prije nego što je ušao u svijet filma javnosti se predstavio kao pisac. Njegova prva knjiga, zbirka kratkih priča naslova “Küss mich, Stalker” objavljena je 2016., a u ljeto 2019. objavljen je i njegov prvi roman pod nazivom “Zauberlehrling” ili Čarobnjakov učenik, u nakladi Glaré Verlag.
Svoj eksperimentalni film “Tote mich noch einmal”, za koji je angažirao njemačke poznate glumce i engleski bend Two Whole Quails prvi put je prikazao baš u Frankfurtu.
Dobitnik je nagrade Večernjakove domovnice 2020. u kategoriji Gluma.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
