Katolička Crkva danas obilježava blagdan svetog Martina, biskupa Toursa, o kojem hagiografi pišu kao o jednom od najomiljenijih europskih svetaca i kao zaštitniku siromašnih i nevoljnih, a strahu i trepetu nasilnika. Stoga čestitamo imendan svima koji nose ime Martin, Martina, Marta i svima koji imaju izvedenice tog imena.
Štovanje svetog Martina počelo se širiti već u 5. stoljeću. Njegov grob, smješten u veličanstvenoj bazilici u Toursu, postao je francusko nacionalno svetište i odredište brojnih hodočasnika.
Sveti Martin rođen je 316. godine u Panoniji, u obitelji rimskog vojničkog tribuna. Tijekom školovanja u Paviji upoznao se s kršćanstvom i oduševio pustinjačkim načinom života. Na očevu je želju ipak prihvatio vojnički poziv te postao konjanik u Galiji. Jedne hladne zimske večeri susreo je prosjaka kojem nije mogao pomoći novcem, pa je mačem prerezao svoj plašt napola i jednu polovicu dao siromahu da se ugrije. Prema predaji, te iste noći usnio je Krista okružena anđelima, ogrnuta polovinom njegova plašta, kako govori: „Martin, koji još nije kršten, ovim me zagrnuo!“ Taj je san Martin shvatio kao Božji poziv te se uskoro krstio, a u vjeri ga je kasnije poučavao sveti Hilarije.
Napustivši vojsku, posvetio se redovničkom životu i žustro se borio protiv Arijeva krivovjerja. Zbog svoje gorljivosti i svetosti izabran je za biskupa Toursa. Legenda kaže da se, ne želeći prihvatiti biskupsku čast, sakrio, ali ga je guska gakanjem odala. Kao biskup, Martin je bio neumorni zaštitnik slabih i nepravedno zatočenih, borio se za povrat oduzete imovine i povratak prognanih. Umro je 397. godine. Lik svetog Martina najčešće se prikazuje kao konjanik koji mačem odsijeca dio svoga plašta, ili kao biskup s knjigom i štapom, dok se uz njegove noge ponekad nalazi guska. Francuska ga časti kao svog prvog zaštitnika. U vinorodnim krajevima Francuske, Italije, ali i naših prostora, poznata je izreka: „Novo se vino pije na blagdan svetog Martina.“
No, kakva je zapravo povezanost svetog Martina s vinom i vinskim običajima? Gdje u svemu tome počinje folklor, a završava istinska proslava, koja okuplja i vjernike i one koji to nisu? Što zapravo znači obred koji se danas naziva „krštenje vina“?
Kako piše zagrebački pomoćni biskup i profesor liturgike Ivan Šaško, sveti Martin ima, kako kaže, „nesreću“ što se datum njegove smrti u kalendaru podudara s razdobljem kada procesi dozrijevanja vina dolaze do kraja. No, dodaje, to nije sve. „Riječ je o tragičnijoj zamjeni – o miješanju dionizijskog kulta s kršćanskim riječima i prepoznatljivim obrednim obrascima, do te mjere da neupućen čovjek više ne razlikuje stvarni obred od njegove parodije, osobito kad tu praksu podupre i poneki neupućeni svećenik.“
Ironija je, nastavlja biskup Šaško, u tome što sveti Martin, čovjek koji je potekao iz poganskog svijeta, obraćenik i gorljivi borac protiv poganskih zabluda, postaje u suvremenom folkloru svojevrsna zamjena poganskom bogu Bakhu, odnosno Dionizu. „Čovjek koji je na samrti govorio demonima: ‘Ništa tvoje nećeš naći na meni’, danas postaje glavni lik u neukusnoj igri samozvanih čuvara hrvatske tradicije.“
Žalosno je, piše dalje Šaško, što prosječni vjernik na spomen imena svetog Martina više ne pomisli na biskupa koji je sav posvećen bližnjima, koji ruši idole i brani pravdu, nego odmah povezuje njegovo ime s vinom i moštom. „Ironija i neznanje udruženi – i još k tomu nedodirljivost kršćanstva po mjeri nečije zabave – pred čim bi kršćani, možda, trebali još i zapljeskati“, piše on.
„A ipak,“ zaključuje biskup Šaško, „kada netko pokušava duhovito oponašati kršćanske molitve i sakramente, noseći pritom imitaciju biskupskih znakova – mitru, prsten i štap – valja znati da sveti Martin te znakove nikada nije nosio. Oni su uvedeni tek stoljećima kasnije. Ovaj se svetac, zapravo, zaljubio u kršćanstvo promatrajući život svojih suvremenika.“
„Znam da mi neki zamjeraju što sam prestrog“, dodaje Šaško, „ali ovdje nije riječ samo o vinu i svetom Martinu. Problem je u ispremiješanosti vrijednosti i gubitku mjere – što se ne tiče samo jednog blagdana, nego odražava stanje u mnogim područjima našega života.“
Prema katoličkom kalendaru, imendan danas slave osobe koje nose ime Martin, Martina, Marta..
Fenix-magazin/MD
