Bosni i Hercegovini srijeda je dan žalosti kojega su proglasile vlade dva entiteta zbog prošlotjednog ubojstva mlade žene Nizame Hećimović i još dvojice muškaraca koje je u Gradačcu počinio Nermin Sulejmanović a to je bio povod da se još jednom pošalju poruke o opasnosti od obiteljskog nasilja.
Zbog dana žalosti otkazane su i sve projekcije na 29. Sarajevo Film Festivalu (SFF) planirane za srijedu a umjesto toga organizirana je rasprava o obiteljskom nasilju pa su istaknuti filmski umjetnici tom prigodom podsjetili kako je u pitanju problem koji se desetljećima ne rješava a niti jedna vlast ne pokazuje spremnost da se s time ozibljno suoči.
Redatelj Adamir Kenović kazao je kako je i sa SFF-a, posebice nakon ubojstva Nizame Hećimović, važno poslati poruku solidarnosti i potrebe odlučnijeg pristupa.
“Ovo je jedan od snažnih elemenata ispravljanja svega onoga što dovodi do takvih tragedija”, kazao je Kenović ističući kako se aktivnim angažmanom može puno toga promijeniti pa tako i zaustaviti trend jačanja nasilja nad ženama.
Priznao je kako ni sam nije bio svjestan koliko je to nasilje rašireno dok nije počeo raditi na filmu “Kuduz” iz 1989. godine koji također problematizirao brutalno nasilje u obitelji.
“Nisu u pitanju samo žene. Radi se o svačijoj djeci”, kazao je Kenović opisujući sadašnje vrijeme kao razdoblje pomiješanih prijeratnih i ratnih trauma a ubojstvo mlade žene u Gradačcu tek je vrh ledenog brijega.
Vanja Juranić koja je na SFF-u predstavila film “Samo kad se smijem” koji se bavi upravo obiteljskim nasiljem kazala je kako je za projekt bila motivirana slučajem iz Hrvatske i “mačističkom i šovinističkom” sudskom presudom protiv žene koja se branila od nasilnog muža i zbog toga završila u zatvoru.
“Priča je iz Dalmacije no takve se stvari zbivaju svugdje u svijetu a najviše me zasmetao ‘privatni’ patrijarhat za kojega žene nemaju alat kako bi ga mijenjale”, kazala je Juranić upozoravajući kako su barem verbalna agresija i ekonomsko nasilje činjenice s kojim se svi susreću.
Nadin Mičić koja u “Samo kad se smijem” igra naslovnu ulogu kazala je kako je bila posebno motivirana jer i sama želi upozoriti kako sva društva na Balkanu njeguju i prihvaćaju nasilje ili naprosto od njega okreću glavu.
Mičić je bila aktivnom sudionicom pokreta “Nisam tražila” iz 2021. godine čiji je cilj bio upozoriti na nasilje nad ženama izloženim u javnom životu a u srijedu je podsjetila kako su aktivistice prikupile na tisuće ispovijedi žena iz cijele regije koje su dokazale koliko je problem nasilja nad ženama izražen.
Na temelju toga sačinili su prijedloge izmjena zakona koji su na snazi u BiH no dvije godine nakon toga ništa se nije dogodilo jer nove vlasti ne obraćaju pozornost na ono što su radile bivše pa se s tim smjenama stalno ide iz početka a žene se i daje ubija i zlostavlja.
“To je dokaz da stvari rješavamo samo trenutno a zapravo se ništa ne mijenja”, kazala je Mičić.
Aida Begić, bosanskohercegovačka redateljica koja je režirala film “Balada” koji se oslanja na “Hasanaginicu” kao jedan od književnih primjera nasilja nad ženom kaže kako je dio problema to što same žene čuvaju pravila patrijarhalne matrice koja dopuštaju da se nad njima vrši nasilje.
Istraga o okolnostima pod kojima su u Gradačcu ubijene tri osobe i dalje traje a iz organizacija koje se bave zaštitom žena u BiH upozoravaju kako svakodnevno dobijaju desetke poziva u kojima se prijavljuje obiteljsko nasilje i traži pomoć, uključujući smještaj u sigurnim kućama.
Ministar pravosuđa Federacije BiH Vedran Škobić misli da zakon o zaštiti od obiteljskog nasilja treba mijenjati ali ne povećanjem broja sigurnih kuća.
“Cilj jeste da nasilnik ide iz kuće, odnosno ide u zatvor, a da žena ostaje u kući. Mislim da je to najbolji način djelovanja na nasilje u obitelji”, kazao je Škobić za agenciju Fena.
Fenix-magazin/MMD/Hina
