U Friedrichshafenu je održan svečan i dirljiv program povodom Dana sjećanja na Domovinski rat te u čast žrtvama Vukovara i Škabrnje.
Okupljeni su se prisjetili herojske borbe za slobodu i odali počast svima koji su položili živote za domovinu. Kroz glazbu, recitacije i emotivan video-prikaz evocirane su neizbrisive uspomene na Vukovar i Škabrnju – simbole hrabrosti i nepokolebljive ljubavi prema domovini.
Program je započeo molitvom krunice, a potom i svetom misom zadušnicom za sve hrvatske branitelje u crkvi Sv. Nikole u Friedrichshafenu, koju je predvodio don Ilija Jokić. Njegove riječi molitve i sjećanja potaknule su okupljene vjernike da u tišini odaju počast onima koji su hrabro stali na braniku domovine, s posebnim naglaskom na mlade ljude i heroje koji su dali život za našu slobodu.
Nakon mise, okupljeni su se preselili u prostorije HKU Velebit, gdje je priređen poseban program za ovu priliku. Program je otvorio tamburaški sastav Velebit s pjesmom „Ne dirajte mi ravnicu“, koja priziva uspomene na mirne slavonske ravnice, postale simbolom borbe i stradanja. Izvedba ove pjesme izazvala je duboke emocije i tugu za izgubljenima, ali i ponos na one koji su stali u obranu domovine. Poseban trenutak večeri bio je nastup učenika Hrvatske škole, koji su dirljivo pročitali priču Siniše Glavaševića, a zatim recitirali stihove posvećene Vukovaru i Škabrnji. Njihove mlade glasove pratila je pažnja cijele dvorane, koja je s poštovanjem poslušala riječi o ljubavi prema domovini, boli i hrabrosti. Nastup učenika podsjetio je prisutne da sjećanje na žrtve Domovinskog rata živi kroz nove generacije.
Tamburaški sastav Biseri potom je izveo pjesmu „Vukovar“, posvećenu hrabrosti branitelja tog grada. Izvedba je još jednom podsjetila sve prisutne na veličinu žrtve i na nadu koju su ostavili oni koji su položili svoje živote. Za kraj programa, okupljeni su pogledali kratki video o mladim žrtvama Vukovara, s posebnim naglaskom na priču djevojčice Antonije Zeko, rođene u vukovarskoj bolnici s težinom od samo 800 grama. Malena Antonija preminula je nakon samo dan i pol života, nakon što su neprijateljske granate pogodile agregat koji je bolnicu opskrbljivao strujom. Emotivni video ostavio je suze u očima mnogih, zaključujući ovu večer s porukom nade, ponosa i neizmjernog poštovanja.
Večer je završila toplim zagrljajima i tihim riječima potpore među okupljenima. Program, koji su zajedno pripremili Hrvatska kulturna udruga Velebit i Hrvatska škola, podsjetio je sve prisutne da se sjećanje na Vukovar i Škabrnju mora prenositi dalje – ne samo kao povijesna činjenica, već kao poruka o snazi zajedništva, domoljublja i nepokolebljivosti. “Naša je dužnost da sjećanje na žrtve ostane živo, da ga prenesemo budućim generacijama kako bi i one cijenile mir i slobodu koju danas imamo,” istaknuo je predsjednik udruge Marko Stipanović.
Grad – to ste vi (Vukovar) Tonka Galić Hrkać
Na mjestu gdje Dunav poljubiše Vuka,
rastao je gradić, gradila se luka;
dizao se most da obale spoji,
visok vodotoranj što ponosno stoji.
Nedaleko grada kao simbol mira
Golubica jedna od starih Ilira;
minuše vremena, mijenjala se carstva
slovio je gradić kʼo čuvar hrvatstva.
Širio se Srijemom kao trešnjin cvat,
ali jednog dana u nj je došʼo rat;
padaše granate, pogibaše ljudi,
alʼ ne da se gradić, herojske je ćudi.
Nadljudske je napore za slobodu dao
nakon tri je mjeseca, izranjavan, pao;
opustošen, raseljen, nalik ruševini
i život je dao svojoj domovini.
Izgubljena bitka, dobio se rat,
neprijatelj pobježe kʼo i svaki tat;
živnuo je gradić kao svoj na svojem
otada ga prozvaše i „Gradom Herojem“.
Donio je svjetlo iz najdubljeg mraka
baš zato se zove imenom junaka.
Sad je opet živ, pitajućʼ se čudi:
„Zar još ljudi ne znaju da grad čine ljudi?!“
Fenix-magazin/MD/Anica Leko Stipanović/Foto: Fenix (Vjekoslav Pavković)
