Tamo odakle dolaze uglavnom završavaju na roštilju. No u svojoj novoj domovini Berlinu crveni slatkovodni rakovi iz Amerike izazivaju strah i trepet.
Mogu narasti i do 15 centimetara i sami veličina ih ne čini pretjerano zastrašujućima. No u novom okruženju usred berlinskih gradskih parkova kod prolaznika bude popriličnu nelagodu. “Svakodnevno nas ljudi nazivaju i govore nam o masovnim kretanjima crvenih rakova”, govori Ulrike Kielhorn iz udruge za zaštitu okoliša Nabu.
Krive obilne kiše
Stručnjacima je već odavno poznata ova vrsta slatkovodnog raka čija postojbina su zapravo močvare u Sjevernoj i Južnoj Americi. I ova invazivna vrsta je već, poput ostalih uljeza kao što su rakuni, već odavno prisutna u Njemačkoj. Primijećeni su u bazenima i umjetnim jezercima u parkovima središnje Njemačke već prije nekoliko godina. Pretpostavlja se da ova prva “kolonija” potječe od jedinki koje je neki neodgovorni vlasnik akvarija pustio u prirodu. Samo što je ove godine njihov broj iznenadio stručnjake i uznemirio građane. “Ove godine se suočavamo s velikim brojem rakova koji osim toga zbog vrlo vlažne klime ovog ljeta izlaze iz svojih nastambi u potrazi za novim staništima. Rakovi žive u tlu ispod grmova u tunelima koje su sami iskopali a kad se razina vode podigne, izlaze na površinu”, kaže stručnjak za divlju faunu Dirk Ehlert iz Berlina. Obilnih kiša i bujica ovog ljeta u Berlinu nije manjkalo pa nije ni čudo da se crveni uljez osjeća vrlo ugodno i tisućama kilometara od svoje domovine.
Problem može jedino riješiti priroda
Crveni močvarni američki rak je i službeno uljez otkako se nalazi na listi invazivnih životinja Europske unije. Jer kao i druge uvezene i u prirodu puštene vrste, crveni rak predstavlja opasnost za domaću faunu. Prije svega zbog jedne vrste gljivične bolesti koja je smrtonosna za domaće, ionako ugrožene, vrste slatkovodnih rakova. Američki rak prenosi “račju kugu” ali je na nju otporan. Za sakupljanje rakova i čišćenje parkova je, prema mišljenju stručnjaka, sada već prekasno. “Sada ih je već previše”, kaže Ehlert sliježući ramenima. Tako da će, po svemu sudeći, rakovima s one strane Atlantika, presuditi surova berlinska zima.
Fenix-magazin/MB/DW
